Možemo li učiti iz iskustva? Je li povijest učiteljica života? Odgovor na oba pitanja je isti: nismo se baš proslavili.

Stari Grci, koji su stoljećima bili drugo ime za mudrost, govorili su - “zakone treba čuvati kao zidine grada”. Država reda i zakona mogu svladati svaku prepreku.

Pogledajmo Njemačku nakon Drugog svjetskog rata ili Japan. Najvažniji njemački gradovi bili su hrpe ruševina, U Berlinu gotovo ništa nije bilo čitavo. Dresden, Leipzig, Nurnberg, Hamburg, bili su strašno razrušeni savezničkim bombama. Ali malo pomalo, pedantno, solidarno, marljivo i disciplinirano, Nijemci su od svoje zemlje ponovno napravili europsku, pa i svjetsku silu. Kao i Japan.

Zemlje pak u kojima su vladali ortakluci, veze, poznanstva, bezakonje i ono što zovemo javašluk polako su, ali sigurno propadale. To se događa i nama. I baš iz tog razloga. Ovdje je ekonomija dogovorna, a pravda još dogovornija. Prije su stradavali politički disidenti, a danas vidimo kako stvari idu. Vidjeli smo kad je počeo i kad je završio, u prvom stupnju, proces Sauchi - okončan je tek kad je njegova ruka postala nevažna u Saboru.

Vidimo procese protiv Bandića. Vidimo Horvatinčićevu trakavicu. Za naše je uglednike i robija fakultativna. Čujemo najave za proces Todoriću, trajat će deset, možda 20 godina. Vidimo kako premijer, ovaj i prošli, štiti kojekakve “mangupe iz svojih redova“.

Vladina dužnosnica koja je namještala ispite premještena je na mjesto ministrove savjetnice s plaćom od 14 tisuća kuna. Strašno.

Umjesto suspenzije imenovanje na lukrativnu poziciju na kojoj se - budimo realni - ne mora ništa raditi. Izvor svih hrvatskih nevolja, koje lagano prerastaju u tragediju, leži u iskvarenoj politici...