Prošle je nedjelje osoblje veleposlanstva s nekoliko stotina ljudi sudjelovalo na vrlo emotivnom okupljanju kojeg su upriličili dragi hrvatski kršćanski prijatelji iz zajednice Riječ Života, okupljanju koje je bilo prekrasna gesta istinskog prijateljstva s narodom Izraela i obiteljima taoca koji se nalaze u Gazi. Duboko sam zahvalan na tome, jer takvo okupljanje jača naše prijateljstvo s Hrvatskom, prijateljstvo koje je već snažno izraženo u principijelnoj i pravednoj odluci Hrvatske u glasanju u UN-u protiv rezolucije koja je namjerno izostavila spominjanje Hamasa i njegovih zločina. Pred nama su i dalje teška vremena, a buduća potpora Hrvatske i drugih prijatelja Izraela bit će jednako značajna.

Rat koji Država Izrael vodi protiv Hamasa neće stati, usprkos predahu namijenjenom neometanom oslobođenju taoca. Nadamo se da će se ono uspješno završiti te da nas Hamas neće prevariti kao što je učinio mnogo puta u prošlosti u svom psihološkom ratu protiv izraelskog naroda.

Povratak svih taoca i nestalih naša je primarna obaveza, ali je naša obaveza i rat protiv Hamasa, koji se pokazao okrutnijim čak i od ISIL-a. To je rat u kojem nemamo izbora nego pobijediti zlo. Rat koji ćemo, ako ga ne dobijemo, morati opetovano voditi u budućnosti. Važno je razumjeti što je Hamas, što on predstavlja i kakve je užase počinio tog „crnog Šabata“ 7. listopada.

Teroristička organizacija Hamas mora odgovarati za zločine koje je počinila, kao i za tijek rata i posljedice koje je on ostavio na Izraelcima i na Palestincima.

Hamas je započeo ovaj rat kada je 7. listopada brutalno napao Izrael. Više od 3.000 terorista i pristaša Hamasa divljalo je kroz oko 30 ruralnih zajednica i tri grada s jasnom namjerom da ubiju ili otmu što više Izraelaca. Oko 1.200 ljudi je ubijeno, neki od njih mučeni su, a tijela su im unakažena, dok su neki živi spaljeni. Još tisuće ljudi je ozlijeđeno, a žene su silovane. Nema sumnje da su to zločini protiv čovječnosti. Hamasovi teroristi djelovali su u skladu s Poveljom Hamasa, kojom se poziva na etničko čišćenje Židova na teritoriju "od rijeke (Jordan) do (Sredozemnog) mora".

Teroristi su oteli preko 240 osoba, među kojima je 34 djece, od kojih je najmlađe imalo samo devet mjeseci, i 18 osoba starijih od 75 godina. Spriječili su svaki kontakt s njima, čak i Međunarodnom odboru Crvenog križa (ICRC), držeći ih kao sredstvo iznude. To je ratni zločin.

Od 7. listopada Hamas neprestano ispaljuje rakete i projektile na izraelska naseljena mjesta, namjerno ciljajući civile. Prvog dana napada teroristi Hamasa uništili su vozila hitne pomoći kako bi spriječili evakuaciju ranjenika te napali bolnice, ubijajući liječnike i bolničare.

Čelnici Hamasa skrivaju se u i ispod glavnih bolnica u Gazi i koriste vozila hitne pomoći za prijevoz terorista. Raketa koju je ispalio Palestinski islamski džihad, Hamasov suradnik u zločinu, pogodila je 17. listopada bolnicu Al-Hali u Gazi, uzrokujući smrt na desetke Palestinaca. Hamas je pokušao svaliti krivnju na Izrael. Sve su to ratni zločini.

Hamas se ugnijezdio među civilno stanovništvo u Gazi; njegovi čelnici, operativci, zalihe streljiva, pogoni za lansiranje projektila i zapovjedni centri namjerno se nalaze u gusto naseljenim područjima u blizini, ispod i unutar škola, džamija i bolnica. Čelnici Hamasa priznali su da je podzemna infrastruktura koja se proteže ispod cijelog Pojasa Gaze izgrađena isključivo za njih, ostavljajući civilno stanovništvo u Gazi da se brine samo za sebe ili, što je još gore, da služi kao ljudski štit. Kako bi spriječili civile da se odazovu pozivu Izraela i presele u sigurnija područja u južnom Pojasu Gaze, Hamasovi teroristi pucaju po njima. Sve su to ratni zločini.

Agresija Hamasa, kako je u intervjuu za NYT 8. studenog dužnosnik Hamasa Kalil Al-Hayya, koju podržavaju Iran i njegovi predstavnici za cilj je imala gurnuti cijelu regiju u rat. Al-Hayya je dodao kako Hamas nije zainteresiran za poboljšanje dobrobiti stanovnika Gaze. Hamas krade gorivo, hranu i lijekove namijenjene civilnom stanovništvu u svrhu svog ratnog pohoda. Jedan od primjera te krađe je i činjenica da su vodovodne cijevi postavljene u svrhu navodnjavanja iskorištene u proizvodnji raketa.

Hamas otvoreno priznaje da je puno više zainteresiran za ubijanje Izraelaca nego za brigu o vlastitim stanovnicima Gaze. Hamas nameće teror i nasilje s ciljem uništenja Izraela i širenja svjetskog džihada na ostatak slobodnog svijeta.

Otkako se Izrael 2005. godine povukao iz Pojasa Gaze, svi Hamasovi napadi na Izrael rezultirali su sporazumima o prekidu vatre koji su omogućili Hamasu da ojača i pokrene sve razornije napade, što je kulminiralo masakrom 7. listopada.

Svi oni koji diljem svijeta protestiraju u znak potpore Hamasu moraju shvatiti da potiču terorizam i daju legitimitet Hamasovom represivnom režimu u Pojasu Gaze. Oni također nesvjesno pomažu iranskoj osovini u naporima širenja islamskog džihada na ostatak slobodnog svijeta. Iran snosi izravnu odgovornost za Hamasove sposobnosti, a samim time i za način na koji Hamas koristi te sposobnosti.

Ti prosvjedi također dovode do masivnog porasta u antisemitskim izgredima diljem svijeta, što samo dokazuje vezu između ekstremnog anti-izraelskog diskursa i antisemitizma. Izrael očekuje da će sve države odlučno djelovati kako bi iskorjenile tu pojavu.

I na kraju, ako slobodni svijet želi ostati slobodan, mora podržati izraelsko pravo na samoobranu i dopustiti mu da potpuno uništi Hamas. Hamas se mora smatrati odgovornim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je počinio. Tek tada će postojati nada za miran suživot u regiji.