Rat u Ukrajini traje skoro šest mjeseci. Za to vrijeme ruska vojska uspjela je počiniti mnoge ratne zločine, gotovo svakodnevno ubijajući, silujući i sakateći civilno stanovništvo, također optužujući ukrajinsku stranu za njihove grijehe.
Ruska vojska često bira mjesta velikih okupljanja ljudi, poput bolnica, kolodvora, trgovina, stanica javnog prijevoza i na takva mjesta skida rakete. To se dogodilo i 8. travnja na kolodvoru u gradu Kramatorsk. Rusi su izveli raketne napade na željezničku stanicu. Prema ukrajinskim medijima, deseci ljudi su bili ubijeni i ozlijeđeni. U trenutku napada na stanici u Kramatorsku nalazilo se gotovo 4000 civila, većinom žena i djece.
Načelnik vojne uprave Donjecke oblasti Pavlo Kirilenko istaknuo je da je najmanje 39 ljudi umrlo od posljedica udara. Još 87 ljudi je, prema njegovim riječima, ozlijeđeno, a značajan broj je u teškom stanju. Među poginulima je i četvero djece.
Tog su dana na kolodvoru bili i 11-godišnja djevojka Jana s majkom Natalijom i bratom Jaroslavom, koji su pokušavali napustiti Donjecku regiju vlakom za evakuaciju, ali oni su se, nažalost, našli pod raketnom paljbom.
Majka djevojčice izgubila je nogu, a Jana je ostala bez obje. Ukrajinski masovni mediji, koji su uspjeli porazgovarati s obitelji, iznose njihove emocije.
- Iznenada mi se smračilo pred očima. I uho mi je prestalo čuti. Tada sam otvorila oči. Noge me jako peku. Nisam znala što im je. Htjela sam ustati. Plakala sam, bilo me strah. I onda dignem noge – i ne mogu to napraviti. Ne vidim gdje su. Nema ih, kaže Jana.
Nataliji su amputirali nogu. Zbog rane na trbuhu bila je 20 dana na odjelu intenzivne njege. Djevojčin brat postao je njihov glavni zaštitnik i pomoćnik, budući da je otac djece umro, a očuh sada brani Ukrajinu u ratu.
- Odlučila sam izaći van s Janom. Jarik je ostao sa stvarima, sjedio je na njima. Pala sam. Tada sam otvorila oči. Okrenula sam glavu: baka Tanja leži ovdje. A Jana ovako leži poprijeko na njoj. Pogledala sam joj stopala, ali nije imala tenisice. Htjela sam ustati. I ona mi ovdje visi, govori Natalija.
Natalija i Jana su dobile prvu pomoć u gradu Dnipro, odatle su bile poslane u lavovsku bolnicu.Trenutno se obitelj nalazi u Americi, gdje su uspjeli stići krajem lipnja. Sada majka i kći prolaze prvu fazu protetike u Kaliforniji.
- Nije riječ o čudu, nego o vježbenim protezama koje su dobile zahvaljujući programu The Right to Walk Foundation. Danas Natalija i Jana uče raditi prve korake. Liječnici stalno rade s njima.
Rehabilitacija će dugo trajati. Obitelj će u Americi živjeti oko godinu dana. Već su im pomogli pronaći dom i kupiti osiguranje. Nakon protetike, obitelj će se vratiti u Ukrajinu. Nadaju se da do tada više neće biti rata. Ali nakon povratka trebat će im konzultacije liječnika: to zahtijeva složen i dug proces protetike.
Stvaramo ekosustav rehabilitacije UNBROKEN Ukraine tako da tisuće ljudi poput Jane i Natalije ne bi morali ići u inozemstvo. A žrtve bi mogle dobiti sve potrebne usluge kod kuće, u Ukrajini, istaknuo je gradonačelnik Lavova Andrij Sadovi.
Kako je napomenula gradska uprava Lavova, liječnik djevojčice, Peter Hersh koji radi s Natalijom i Janom gotovo svaki dan, hvali i ponosan je na svoju malu pacijenticu.
- Jana je bila u paklu i vratila se! Putin želi zaustaviti Ukrajinu, ali ne može zaustaviti 11-godišnju djevojčicu. Pogledajte je! Bila je dignuta u zrak, ali nije se slomila, govori on.