Obično rebraši dolaze ljeti, ali smo primijetili da su opstali u venecijanskoj laguni i vjerojatno strujama dolaze kod nas. Ako more zatopli prebrzo koncem proljeća, može doći do masovne pojave rebraša.
Komentirala je tako ravnateljica pulskog Centra Aquarium, dr. Milena Mičić činjenicu da je u Sjevernom Jadranu prošle je godine zabilježena najveća količina rebraša, invazivne vrste koja šteti ribljem fondu, pa i turizmu.
- Oni su predatori, grabežljivci i jedu mlađe ribe te nemaju nekog grabežljivca koji jede njih - rekla je dr. Mičić. U kolovozu prošle godine, kada su ribari koji idu na sardele počeli dizati mreže, dr. Mičić kaže da su mreže bile preplavljene upravo rebrašima. Kaže da se njihova invazija nažalost nikako ne može spriječiti.
- Osim brojnih vrsta, mi u našem jadranskom postavu Aquariuma Pula imamo i morski orah (Mnemiopsis leidyi) koji spada u rebraše, planktonske beskralježnjake nalik meduzama. Oni se uglavnom pojavljuju ljeti, no njihova se invazija nikako ne može spriječiti. Vrsta je vrlo invazivna i izuzetno prilagodljiva. Živi na područjima sa salinitetom većim od 4 ‰, ali ne podnosi temperature više od 28 °Celzijevih - objasnila je dr. Mičić.
Kaže da se vrsta rapidno razmnožava, dvospolac je i vrlo dostiže veliku brojnost u akvatorijima u kojima za nju ima dovoljno hrane. Stoga nije slučajno da se pojavila u sjevernom dijelu Jadrana koji je bogat zooplanktonom zbog rijeke Po koje u njega donose hranjive tvari. Rebraši su uglavnom mesožderi i hrane se zooplanktonom, ali i jajašcima i ličinkama riba te istrebljuje plijen koji je potreban ribi.
Dobra vijest je to da se uz morski orah u Jadranu pojavio i jajasti rebraš (Beroe ovata), koji je nešto veći te bi možda mogao staviti pod kontrolu invaziju morskog oraha. Prirodno stanište im je Atlantski ocean, a u Sredozemno more stigle su 70-tih godina. Prvi put su se balastnim vodama tankera, koji su iz SAD-a dolazili po rusku naftu, prenijele u Crno more.