Iako grad Dubrovnik i Trebinje u Republici Srpskoj još od rata nisu uspostavili suradnju, čini se kako građani, unatoč lošim diplomatskim odnosima, imaju dobar odnos kada je u pitanju posao. Dok iz Dubrovnika mnogi odlaze u druge europske zemlje, radnici iz Trebinja dolaze u Dubrovnik i čini se kako su vrlo zadovoljni.
Kako piše za Deutsche Welle, uz građevinske radnike, kuhare, konobare, čistače i vozače, nije zanemariv broj visokoobrazovanih koji odlaze na posao u Dubrovnik. I to ne samo mladi, već ljudi svih životnih dobi. Nerijetko odlaze i čitave obitelji. Isplati se, kažu, jer su plaće najmanje dva puta veće nego u Trebinju.
- Želio sam raditi posao za koji sam se školovao, da budem prijavljen, da imam veću plaću i sigurnost te da radim u okruženju koje će mi omogućiti da napredujem. To sam uspio u Dubrovniku. Često čujem priču da u Trebinju ima posla, ali da ljudi neće raditi. To je smiješno, jer tko je išao na fakultet, ne može da se zadovolji plaćom do 2.000 kuna. Sasvim je logično da ljudi traže neki bolji život - rekao je Momir Stanković, magistar računarstva i informatike.
I Aleksandar Milošević, menadžer turizma, otišao je iz Trebinja raditi na jedan otok blizu Dubrovnika.
- Otišao sam zbog politike koja u gradu diktira sve. Nikakvih šansi za posao nije bilo, a o poslu u struci da i ne govorim. Radio sam kao nabavljač u jednom hotelu. Na otoku je bilo teško i naporno i pomalo monotono, ali poslodavac je ispoštovao dogovor i isplaćeno mi je sve što sam zaradio. Imao sam sređen smještaj, hranu, bonus za rad nedjeljom. Zadovoljan sam plaćom - govori Aleksandar.
Radnik jednog restorana u Trebinju rekao je za DW kako se kaje što ovu sezonu nije odradio u Dubrovniku. Ponuda je, kaže, bilo, a grešku će, najavljuje, ispraviti već iduće sezone.
- Kolege već pričaju kako se spremaju za odlazak. Neki su već otišli. Tamo mogu mnogo više zaraditi nego ovdje, a svi mi radimo za novac, naravno - kaže..
Iskustva radnika su različita, neki se bune da poslodavci nisu ispoštovali dogovor, ali većina se ipak vraća i iduću sezonu.
Trebinjski poslodavci s druge strane našli su se u velikom problemu, boje se da će svake godine faliti sve više radnika.
Nemaju odgovor na pitanje što su učinili da zadrže radnike. Kažu da ne mogu podići plaće do te mjere da se uspoređuju s plaćama u EU. Nedostatak građevinskih radnika prošle sezone nadoknađivali su radnici iz drugih dijelova BiH.
Onaj tko je spreman platiti više, dobit će boljeg radnika. Ipak, upućeni u tu problematiku suglasni su da radnici ne odlaze samo zbog zarade, već i zbog bolje poslovne klime, poremećenog sistema vrijednosti u Trebinju, obezvrijeđenog obrazovanja, načina dolaska do posla…