Od pilotiranja prvim i neprekidnim solo letom preko Atlantika 1927. do "suđenja stoljeća" zbog otmice i ubojstva njegovog najstarijeg sina, visok, vitak i plav Charles Lindbergh nije mogao izbjeći oku javnosti i postao je internacionalna zvijezda.
Prema Winstonu Churchillu, Lindbergh je bio 'sve što muškarac treba reći, sve što muškarac treba napraviti i sve što muškarac treba biti'. No, ispada kako let preko Zemaljske kugle nekoliko puta nije bio najsmioniji podvig ovog avanturista, piše Express.hr.
U 20 godina života sa svojom ženom Amerikankom i njihovo šestero djece, Lindbergh je dokazao da mu miran obiteljski život naprosto nije dovoljan. Tako je postao otac brojnoj djeci diljem Europe koje je dobio s čak tri različite žene, od kojih je jedna bila klobučarka, a druga njena sestra. Koji je bio njegov nagon za time - prevelik libido, adrenalin lova ili moć, teško je reći. No, jedno je sigurno, Lindbergh je živio dvostruki život.
S 'pravom' ženom imao šestero djece
Lindbergh se vjenčao s Amerikankom Anne Morrow 27. svibnja 1929., a zajedno su imali šestero djece s kojom je boravio svega nekoliko mjeseci na godinu. Kao otac je bio poprilično čudan - vodio je bilješke o svakom svom djetetu, zapisujući njegovo ponašanje i navike kao što je npr. žvakanje žvakaćih guma. To je isto tražio od supruge Anne, kao i da zapisuje gdje odlazi svaki cent koje troši na kućanstvo u računovodstveno izvješće.
Detalje iz nevjerojatnog života slavnog avijatičara otkrilo je njegovo troje izvanbračne djece koje dobio sa sestrama Briggite i Mariette te, navodno, sa svojom osobnom tajnicom.
Dyrk i David Hesshaimer i njihova sestra Astrid Bouteuil, koji su danas sredovječni ljudi, rođeni su i odrasli u Njemačkoj bez da im je ikad rečen pravi identitet njihovog oca. Po prvi put su priznati kao Lindberghova djeca tek 2003. nakon što je DNK testiranje to potvrdilo.
Kći: Bio je brižan otac
U knjizi "Tajni život Charlesa Lindbergha" otkriva se kako je 17-godišnja ljubavna veza s Briggite trajala čak i nakon što je on postao ocem dvoje djece koje je začeo s njenom sestrom Mariettom. Iako je Lindbergh imao profesionalno obožavanje prema nacističkoj Njemačkoj 1930-ih te je podupirao ideje o eugenici, njegova je strast prema ženama bila jača od predrasuda: obje su sestre imale problema s hodanjem kao rezultat dječje bolesti.
- Svjesna sam da naše radnje ocrnjuju nedodirljiv ugled američkog heroja, no jednako tako otkrivaju da je muškarac za kojeg se mislilo da je emocionalni invalid zapravo bio brižan otac - kaže kćer Astrid (44).
U dobi kad je imao 55 godina te je bio u naizgled sretnom braku s Anne Morrow, upoznao je sestre Briggite i Mariette na jednom večernjem prijemu u Münchenu 1957. Njegov je brak nedugo prije pretrpio veliku krizu nakon što je njihov sin Charles, star svega 20 mjeseci, otet i ubijen.
Zločin stoljeća: Iz kolijevke mu oteli sina
Djetešce su 1. ožujka 1932. između 8 i 10 sati navečer oteli iz njegova krevetića koji se nalazio na prvom katu obiteljske kuće u New Jerseyu. Osim što se radilo o djetetu poznatog avijatičara, slučaj je postao poznat jer policija nije pronašla nikakve tragove. Činilo se kao da je beba samo iščeznula. Nacionalna istraga prikupila je više lažnih nego istinitih informacija i Lindbergh i supruga bili su na rubu živaca. Pomoć iz zatvora im je ponudio čak i gangster Al Capone.
Uskoro su Lindberghovi dobili pismo u kojem otmičari traže 50.000 dolara. Očajni roditelji su skupili novce i ostavili ih na dogovorenom mjestu, a zauzvrat su dobili adresu broda Nelly u kojemu je dijete trebalo bilo ostavljeno. Nažalost, Lindberghovi tamo nisu pronašli svog sina.
Tijelo djeteta pronađeno je u svibnju iste godine i to blizu kuće iz koje je oteto. Pretpostavlja se kako je dijete počelo plakati, a otmičar se uspaničio te mu je beba pala na pod i slomila vrat od čega je preminula.
Dvije godine nakon otmice Bruno Hauptman platio je benzin novčanicom iz torbe s otkupninom. Policija ga je ubrzo uhitila, a kod njega su našli još dobar dio novca od otkupnine.
Otmica je proglašena 'zločinom stoljeća', a Hauptman je ubrzo osuđen na smrt i pogubljen. Iz cijele situacije izašla je jedna pozitivna stvar, otmica je postala zločin u zakonu SAD-a.
Izvanbračna djeca nisu ga smjela spominjati
Vratimo se na večeru u Münchenu 1957. godine. Tada je postalo je očito kako se Lindberghu sviđa Briggite, neprestano ju je pogledavao i pokušavao koketirati.
Sestre su bile prijateljice s njegovom tajnicom Valeskom, s kojom je već bio u ljubavnom odnosu, kaže Rudolph Schroeck, autor knjige o njegovom dvostrukom životu. On je prikupio preko 150 pisama koje je Lindbergh izmjenjivao sa svojim ljubavnicama, kao i brojne fotografije nakon njegove smrti 1974. Tajnu je čuvao više od 20 godina Iako Lindbergh nije živio u Njemačkoj, redovito je posjećivao sestre svaka tri mjeseca po nekoliko tjedana. Uvijek im je slao novce i brinuo se da su djeca financijski osigurana. Djeci je pak rečeno kako im je otac američki spisatelj Careu Kent, a morala su obećati majkama kako ga neće spominjati nikada i nikome, govoreći im da se u suprotnom on neće vratiti.
Unatoč tome što Schroeck naziva "stigmom šutnje", sin David Hesshaimer (38) kaže kako se njegova majka činila zadovoljnom, čak i nakon Lindberghove afere s njenom vlastitom sestrom, njegovom tetom.
Obećale ljubavniku da će čuvati tajnu
- Trebali ste vidjeti kako je moja majka bila uzbuđena i sretna kad bi govorila o njemu, moglo se vidjeti koliko su bliski - otkrio je David. Prema Schrecku, Lindenbergh je imao još dvoje djece s tajnicom Valeskom, no njihov je identitet i dalje nepoznat. Marietta i Valeska nisu željele sudjelovati u stvaranju knjige jer su obećale svom ljubavniku kako će zauvijek čuvati tajnu. Brigittina djeca poštovala su zavjet šutnje sve do smrti njihove majke 2001.
Lindberghova obitelj je bila zatečena saznanjima o njegovom dvostrukom životu, osobito činjenicom kako su dvije sestre ljubavnice bile invalidi, budući da su cijeli život od oca slušali kako trebaju birati zdrave partnere, jer jedino s njima mogu imati zdravu, inteligentnu i superiornu djecu. Lindbergh je svoje posljednje godine proveo na havajskom otoku Mauiju, gdje je i umro od raka u kolovozu 1974.
- Ljudi se mogu pitati o tome kako je on tretirao svoju ženu i moju majku, no činjenica da mi kao djeca postojimo dokazuje da je on bio samo običan čovjek, a ne heroj - rekla je Astrid.