Milan Martić devedesetih je bio jedan od glavnih ljudi Krajine, marionetske srpske paradržave unutar Hrvatske. On je naredio granatiranje Zagreba kao osvetu za operaciju 'Bljesak' i u tom napadu na glavni grad ubijeno je sedam civila, ozlijeđeno 181, a zabranjene bombe 'zvončići' padali su i na bolnice.
Na današnji dan prije 35 godina, 12. lipnja 2007., Haški sud osudio je Martića na 35 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Martić je osuđen po 16 točaka optužnice za djela koja uključuju progone, ubojstva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja. Oslobođen je krivnje po jednoj točki optužnice kojom je bio optužen za istrebljenje.
Između 1991. i 1995., Martić je bio na položajima ministra unutarnjih poslova, ministra obrane i predsjednika samoproglašene "Srpske Autonomne Oblasti Krajina" (SAO Krajina), koja je kasnije preimenovana u "Republiku Srpsku Krajinu" (RSK). Zaključeno je da je tijekom tog razdoblja sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu u koji je bio uključen i Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio stvaranje ujedinjene srpske države putem počinjena široko rasprostranjene i sustavne kampanje zločina protiv nesrba koji su živjeli u područjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja su trebala postati dijelom takve države.
Raspravno je vijeće utvrdilo da je Martić imao apsolutnu vlast nad Ministarstvom unutarnjih poslova, a kao predsjednik RSK, imao je kontrolu nad oružanim snagama RSK.
U tom svojstvu, Martić je imao obvezu spriječiti počinjenje zločina ili kazniti počinitelje, a umjesto toga zlorabio je svoje položaje i poticao atmosferu u kojoj je nesrpsko stanovništvo bilo podvrgnuto rasprostranjenim i sustavnim zločinima.
Prvobitna optužnica protiv Milana Martića podignuta je 25. srpnja 1995. Nakon što je sedam godina bio u bijegu, Martić se 15. svibnja 2002. predao Međunarodnom sudu. Suđenje je počelo 13. prosinca 2005., a završilo 13. siječnja 2007. Presudu su objavili 12. lipnja iste godine.
Počinje 'Oluja', a ja u gaćama
Zločinac je nakon Oluje pričao kako se skrivao u BiH i Beogradu. Izabrao je jedno selo u Šumadiji gdje je živio u kući na kraju sela, pune četiri godine. Kuća je imala sobu, kupaonicu i kuhunju. Nitko od mještana nije znao da selo dijeli s ratnim zločincem. Martić je bio mršav, u izlizanoj trenirci i natikačama. Kad je otkriveno tko je, nije više ni pokušavao bježati, nije imao više ni kamo. Prije odlaska u Haag davao je intervjuje srpskim tabloidima. Pa je tako rekao da je pokušavao obraniti Kninsku tvrđavu.
- Ono što nam je Hrvatska nudila je bilo zlo. Krajina je bila moj nedosanjani san. Da je netko podržao Jovana Raškovića u Srbiji, uspjeli bismo ostvariti taj san. Sprski narod nije imao kuda, Tuđman je htio NDH. Mi se nismo borili za Veliku Srbiju, samo smo htjeli ostati u Jugoslaviji. Naivno sam vjerovao da ćemo se ujediniti sa Srbijom, ali prevario sam se. Da, ja sam naredio granatiranje Zagreba, kao lična poruka Tuđmanu za agresiju na zapadnu Slavoniju - rekao je zločinac prije odlaska u Haag.
Kad je pala Krajina 4. kokovoza 1995. godine, bio je na spavanju. Kaže, iznenadilo ih je.
- Zateklo me, djeca su bila samnom. Izašao sam polugol, nekoliko granata je udarilo u zid ispred mene. Otišao sam u podrum, pokušao stupiti u kontakt s komandom, da organiziramo obranu... Ali nisam znao da je sve bilo izrežirano. Naredio sam da se civili povuku, ali nisam naredio povlačenje vojske, to je netko drugi učinio meni iza leđa. Iz Beograda su mi rekli da ni slučajno ne tučem Zagreb. U tom trenu NATO je bombardirao naše položale i ja sam naredio da se granatira Zagreb. Svi su mi igrali iza leđa, uskoro sam bio komandant bez vojske - ispričao je.
Nakon toga je pobjegao u Banja Luku gdje je bio sve do Daytonskog sporazuma.
Živio je na selu, našao je zapuštenu zemlju, tamo je zasijako kukuruz i uzgajao svinje. Kad je na vlast došao Milorad Dodik, uplašio se da će ga predati u Haag pa je pobjegao u Srbiju, u selu u Šumadiji gdje je ostao dok ga nisu otkrili.
Što da radim? - Ubij se!
Drago Kovačević bio je posljednji gradonačelnik Knina prije akcije "Oluja". Ispričao je kako je na dan napada vidio Milu Martića kako razgovara s Miloševićem. Martić je pitao Miloševića može li mu vojno pomoći, a ovaj je odgovorio da ne može.
- Što da radim?, pitao je Martić.
- Ubij se!, odgovorio je Milošević.