Vidi ti ovoga u Porscheu! Još će se zabiti u nas - kaže kolega fotoreporter gledajući u retrovizor dok smo prilazili graničnom prijelazu između Mađarske i Ukrajine u mjestu Záhony. Porsche koji nas je "prošišao" vidjeli smo parkiran nekoliko desetaka metara od graničnog prijelaza. Bio je krcat pelenama, dječjom hranom, sokovima i ostalim potrepštinama.
- Pokušao sam s autom ući u Ukrajinu no nisu me pustili. Kažu da mi nedostaje neki papir za auto- priča nam mladi Britanac sa sunčanim naočalama. Iako je bilo tri stupnja Celzijevih i puhao hladan vjetar mladić je bio lako odjeven.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Prije dva dana krenuo sam autom iz Barcelone po djevojku. Ona je bila u Kijevu kad su Rusi napali. Uspjela se ukrcati na vlak i sada je sišla 50- ak kilometara od granice pa ću je pričekati- rekao nam je Britanac no prije nego smo ga stigli upitati još neke detalje i ime policija nas je sve upozorila da se preparkiramo. Kako je u razgovoru s pripadnicima humanitarne organizacije World central kitchen (WCK) saznao da je privremeno prihvatilište za izbjeglice iz Ukrajine, mahom žene i djecu, u školi odlučio je odvesti hranu i pelene te se vratiti na granicu.
Prognani Ukrajinci, mahom žene i djeca, u prihvatilištu prespavaju i ostanu dan-dva dok se ne uspiju organizirati i nastaviti put, kaže nam žena iz WCK-a Na granici smo sreli i Natali koja se u automobilu, nakon devet sati vožnje, dovezla iz Tuzle. Došla je po mamu, sestru i nećakinju. Oni su, nakon što su vidjeli kako se stvari pogoršavaju, iz Kijeva otišli u ponedjeljak i sjeli u prvi vlak. Došli su do mjesta Čop, nedaleko od granice s Mađarskom.
- Nismo sigurni što napraviti. Možemo mi u Ukrajinu s automobilom po njih, no kolone za ulazak u Mađarsku su velike a i uvijek se može nešto zakomplicirati- kaže nam Natalin pratilac dok je ona pokušavala dokučiti jesu li joj najbliži uspjeli kupiti kartu za vlak koji ide do Záhonya.
Iz Hrvatske ste? Onda vam je sve jasno"
Libanonac Khalil (53) satima je čekao osmogodišnjeg sina i ženu na graničnom prijelazu Záhony. On je na istok Mađarske stigao u ponedjeljak iz Dubaija gdje živi i radi. Supruga mu je stizala iz Kijeva gdje je bila u posjeti roditeljima kad su Rusi napali Ukrajinu.
- Najgore je što sam taman završio kuću. Nisam niti spavao u njoj. Trebao sam doma doći 12. ožujka kad se ovo dogodilo- priča Khalil te nam na mobitelu prikazuje kući i njezinu okolicu u blizini Lviva. Dok nam pokazuje fotografije ruke mu se tresu od hladnoće. Ima i sina koji ima 21 godinu pa ne može napustiti Ukrajinu. Kad je čuo da smo iz Hrvatske rekao je:
- Onda je vama sve jasno oko ovoga rata. Imam puno prijatelja Hrvata. Neki su čak i sudjelovali u vašem Domovinskom ratu pa su mi ispričali s čime su se morali nositi- kaže Khalil dodajući kako mu je plan da sa sinom i suprugom čim pređu granicu otputuje i Dubai. Khalil se nije želio fotografirati.
Na granici je u utorak poslijepodne bio i mladić koji je na kartonu imao natpis s imenima žena koje je čekao. Satima je čekao, malo u autu da se ugrije, a potom na cesti gledajući u autobuse i automobile koji su povremeno dolazili iz Ukrajine. Ljudi su na granici neprestano provjeravali poruke na mobitelima, motreći jednim okom granicu, pokušavajući smisliti kako i što dalje. Ista situacija bila je i na željezničkom kolodvoru u utorak navečer kada su tamo bile stotine ljudi.
Prestrašene i očajne majke s malom djecom u rukama, obitelji koje su zgrabile samo najosnovnije stvari, stotine stranih studenata koji su u skupinama razmjenjivali posljednje informacije gledajući kad im stiže vlak. Skupina od šestero mladića u ranim dvadesetima kaže kako su stigli iz Kijeva nakon 15 sati putovanja. Čekaju vlak za Budimpeštu.
- Od tamo ćemo dalje za Nigeriju - kažu mladići koji su u Ukrajini studirali dvije -tri godine.
Ispred željezničkog kolodvora Mađari su podigli nekoliko šatora, stvorili dva punkta na kojima se iscrpljenim i prestrašenim ljudima dijele čajevi, kruh i gulaš.
- Hvala vašoj zemlji. Vi ste najbolji. Bog vas blagoslovio- zahvaljivala je jedna žena na nakon što su joj dali gulaš.
Na graničnom prijelazu u Tiszabecsu u srijedu ujutru u nekoliko sati ušlo je 10 autobusa sa ženama i djecom. Odmah na graničnom prijelazu dijele im vodu, voće, a za obitelji s djecom pripremili su i pelene i vlažne maramice. Pored se nalazi i nekoliko prenosnih WC-a. Prilazi nam čovjek i pita "govorite li engleski?." Govori nam da je stigao iz Češke nakon 12 sati putovanja i da je s prijateljem dovezao pun kombi dječje hrane, pelena, punjače za mobitele i laptope te toplu odjeću i obuću.
- Mi smo iz Češke Lipe. Skupina nas običnih građana okupila se kad smo vidjeli što se događa u Ukrajini. Spontano smo se organizirali i nabavili stvari za koje smo mislili da su najpotrebnije ljudima u nevolji. Iako su nam Poljska i Slovačka bliže čuli smo da su tamo dobro organizirani pa smo odlučili doći u Tisabecs- rekli su nam Zdenek Plicka i David Michael.
Naime, kolege iz Kijeva kaže kako u glavnom gradu Ukrajine sljedećih nekoliko dana očekuju žestoke udare. Njega su ih hotela u kojem je bio smješten, a u kojem je nestalo hrane, premjestili u drugi hotel koji se ne nalazi u blizini objekata za koje bi Rusi mogli tvrditi da im je njihovo uništenje od vojnog interesa.