Engleski ministar financija poslao je bankama zadnje “vatreno upozorenje” prije “nuklearnog rješenja” - ako ne olakšaju otplatu kredita građanima i poduzećima, zaprijetio je, bit će potpuno nacionalizirane. Skupina od 20 najrazvijenijih država svijeta od ožujka će smanjiti poreze. Hrvate, međutim, zasad sigurno očekuje jedino “zdravstveni udar” po džepu. Banke još nemaju odgovor na moguću krizu otplate kredita, a kako se čini, ni ne razmišljaju kako olakšati situaciju građanima od čijih depozita žive. Naše banke nude individualne pregovore s klijentima koji ne mogu vraćati dug. Privatne banke u stranom vlasništvu, PBZ, Zagrebačka, Raiffaisen bank, Hypo Alpe Adria Bank, ali i državna banka HPB, kažu isto - već sada sa svim klijentima možgu dogovoriti reprogram kredita ako se nađu u nevolji. No to je sve.
- Mislim da banke imaju prostora za neke mjere - kaže Marija Duljković, savjetnica za bankarstvo i financije, te dodaje:
- Treba vidjeti kakva će im biti dobit, ali sigurna sam da je i njima u interesu da bude što manje lomova. Njima ne odgovara da se krediti ne vraćaju, ovrhe još manje jer cijena nekretnina pada. Ako dođe do krize u otplati, svi zainteresirani trebaju razgovarati o rješenju. Kad su rodiljne naknade bile male, neke naše banke već su ranije reprogramirale kredite rodiljama. Kad su se povećale, vratile su se na stari režim otplate. Ta varijanta sad bi se mogla proširiti. Novca ima. Bruto dobit banaka 2006. godine bila je 4,24 milijarde kuna. Lani je porasla na 5,14 milijardi, a već u prvoj polovici ove godine bila je 3,34 milijarde kuna - 34,4 posto više no lani u istom razdoblju. Vlada RH, međutim, nije poput engleske postala suvlasnik banaka pa im ne može ništa naređivati - jedino što može jest zamoliti ih, ljubazno, da građane ne bombardiraju prekomjernim kamatama. Hoće li biti išta od toga?

'SANADER VIŠE NIJE GOSPODAR SITUACIJE'
To je novo i posve zbunjujuće lice hrvatskog premijera, kaže Karlo Blagus, profesor komunikologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
- Krajnje je neobično za njega da jedan dan priča jedno, drugi dan drugo. Počeo je sam sebi uskakati u usta, demantira se, muca, zastajkuje, ispravlja se, griješi. Nervozu mu pojačava stranka, kojoj se neka rješenja ne sviđaju, no to nije sve. S različitih strana suočen je s proturječnim zahtjevima, tu su još i radnici, sindikati, poslodavci, stranci, i ni na koji način im ne može svima udovoljiti. Ponegdje mora gubiti, što ga čini nervoznim jer se rješenje zasad niti ne nazire. On više nije gospodar situacije  - dodaje Blagus.