Hrvatski predsjednik Ivo Josipović obratio se izraelskom parlamentu Knessetu, izvijestili su iz Ureda predsjednika. U svom govoru Josipović je izrazio žaljenje zbog zločina počinjenih nad Židovima tijekom Drugog svjetskog rata na području 'kvislinške tvorevine zvane Nezavisna Država Hrvatska' te je naglasio kako je u Hrvatskoj postojao široki antifašistički pokret otpora kao i da je i on sam dijete Titova partizana.

U svom govoru Josipović se dotaknuo i povrata imovine te je kazao kako je proces denacionalizacije do sada obuhvaćao samo žrtve komunističkog razvlaštenja, ali smatra kako bi bilo ispravno kada bi se i žrtve Holokausta također uključile u hrvatske zakone o povratu imovine.

Govor donosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Knesseta,

Predsjedniče Peres,

Predsjedniče Vlade, uvaženi zastupnici,

Članovi diplomatskog zbora,

Ministri, dame i gospodo,

Shalom!

Velika je čast biti pozvan održati govor pred ovim najvišim domom izraelske demokracije.

Za mene kao predsjednika Republike Hrvatske ovo je prigoda složenog značaja i velike važnosti. Ona zahtijeva visoki stupanj osjetljivosti i odgovornosti.

Jesu li one veće s obzirom na prošlost ili s obzirom na budućnost moje države i, slijedom toga, hrvatsko-židovskih odnosa i odnosa Hrvatske i Izraela? Moj je odgovor: „U tom pogledu prošlost i budućnost trebale bi biti neizbrisivo utkane u našu sadašnjost mudrošću i dobrotom, istinoljubljem, miroljubivošću i pomirbom.“

Pravda i pomirba dva su lajtmotiva moga političkog angažmana u životu moje države stvorene u ratu.

Osjetljivost, odgovornost, pravda, pomirba. Smrtonosno iskustvo ratova te postulate moje političke etike čini još i akutnijim, oštrijim u tonu nasuprot tupe boli ranjenih srca pojedinaca i brazgotina na tkivu postkonfliktnog društva. Ovo je primjerena prigoda i mjesto da ih se preispita, ovaj put u odnosu na zastrašujuću pozadinu Holokausta.

Prije nekoliko godina na ovome istom mjestu moj je prethodnik izrazio duboko žaljenje za zločine počinjene nad Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata na području kvislinške tvorevine zvane Nezavisna Država Hrvatska. Njegova je izjava pomogla da se led otopi; dala je važan poticaj hrvatsko-izraelskim odnosima. Namjera ovog što ću danas reći nije ni da ugodi niti da otopi led. Jer – među nama prijateljima nema leda. Ono što ću reći treba pojasniti istinu, učiniti je vidljivom.

Da, postojao je široki antifašistički pokret otpora u Hrvatskoj. Da, svi predsjednici moderne Hrvatske bili su antifašisti. I sâm sam sin Titova partizana. Ali, da, istina je da se, bez obzira na devijantne okolnosti u Europi, unutar korpusa hrvatskoga naroda pojavio i bio prihvaćen, kako potporom tako i bezobzirnim nehajem, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko kolaboracionističkih režima u Europi. U iskrivljenim umovima ustaša, ne-Arijevci - Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša – morali su biti zbrisani s lica zemlje. Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni. Mi to znamo, ali znati nije dovoljno. Neprestano se moramo suočavati s neugodnom činjenicom da je - stavljajući na stranu slavan antifašistički otpor – bilo pripadnika našega naroda koji su bili sistemski organizirani u izvršenju groznog zločina protiv čovječnosti. Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacija u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju.

Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo. To je mjesto gdje počinje istinska pravda.

I evo me ovdje, pred Parlamentom židovske države, i još važnije, pred djecom Hrvatske i ja se, nedvosmisleno, ispričavam i molim za oprost one koji su preživjeli Holokaust, Vas i sve žrtve.

Dame i gospodo,

Sad je vrijeme kad je budućnost jasno pred nama kao prilika. Osjetljivost i odgovornost, pravda i pomirba – tu se ne radi samo o priznanju vlastitih nedjela i isprikama. Radi se i o ispravljanju nepravdi gdje god je to moguće. U stvarnosti, naravno, ništa nije jednostavno. Nakon kriminalne pljačke imovine žrtava Holokausta tijekom Drugoga svjetskog rata uslijedilo je, nažalost, revolucionarno komunističko nepoštovanje privatnog vlasništva. Proces denacionalizacije dosad je obuhvaćao samo žrtve komunističkog razvlaštenja. Sveukupni razmjer nanesene nepravde bio je tako velik da se pravdi potpuno nikad ne može udovoljiti. Ali bilo bi pravedno kad bi se žrtve Holokausta također uključilo u hrvatske zakone o povratu oduzete imovine. Rekavši to čvrsto sam uvjeren da bi izmjene zakona o povratu oduzete imovine koje će uskoro uslijediti isto tako trebale uključivati žrtve Holokausta, bilo pojedince ili njihove nasljednike bilo lokalne zajednice, te da bi i njima trebalo odobriti najprikladnije načine povrata oduzete imovine ili pravedne naknade za nju.

Dame i gospodo,

Da se vratimo u budućnost, tijekom posljednja dva dana moga posjeta Izraelu dvije riječi koje su najčešće ponavljane bile su: mir i suradnja. Mir Izraelu, mir Palestini. Suradnja naših zemalja.

Naše nas iskustvo uči da mir nije moguć ako se sve strane ne pomire sa stvarnošću. Uči nas da mir nije moguć bez kompromisa. U današnjemu malom i međuovisnom svijetu ne bi trebalo biti klasične podvojenosti između dobitnika i gubitnika. Ako želimo mir, svi bi trebali biti dobitnici. Inače neće biti mira. Rješenje krize u Izraelu koje predviđa postojanje dviju država stoga treba započeti i završiti uzajamnim priznanjima: Palestinci bi trebali priznati židovsku Državu Izrael, a Država Izrael bi trebala priznati Palestinsku Državu. Naučili smo bolnu lekciju i dužnost nam je upozoriti: san o uništenju drugih završava se životom koji je noćna mora. Tisućljeća skupljene mudrosti naroda Izraela u savladavanju kriza jača naše uvjerenje da ćete znati kako postići trajan mir i kada uhvatiti Kairosa u njegovu brzom letu. Prilika se obično ne ukazuje zadugo.

Hrvatska nije ni velika niti moćna. Za razliku od Izraela mi nemamo presudnu odgovornost za oblikovanje svijeta. Ali stvoreni u ratu, čvrsto se zalažemo za pravedan mir u kojemu su svi dobitnici.

Hrvatska se iduće godine treba priključiti Europskoj uniji. Izrael koji čezne za mirom time dobiva još jednog prijatelja i saveznika u EU-u. Hrvatska je upravo izabrala novu Vladu. U ovom je trenutku vrlo veliki intenzitet prilika koje se pružaju. Zajedno bismo trebali iskoristiti ovaj zamah. Složili smo se da moramo intenzivirati našu suradnju. Hrvatska se divi uspjehu Izraela u stvaranju jednog od najuspješnijih gospodarstva znanja na svijetu. Želimo se okoristiti izraelskim čudom znanja i učinit ćemo sve kako bismo našu suradnju na polju ekonomije zasnovane na znanju što je moguće više olakšali. Očekujemo povećanje izraelskih ulaganja i složili smo se da valja otkloniti birokratske prepreke kako bismo vašim ulagačima prokrčili put u Hrvatsku.

Nudimo prijateljstvo i partnerstvo za buduću dobrobit naših zemalja i naroda.

Hvala Vam.