Ivicu poznam od najranijih godina zivota. Njegova se obitelj oduvijek prepoznavala dobrotom i postenjem pa je i Ivica bio takav. Volio je svoju mnogobrojnu obitelj a kao najstariji sin u obitelji Krnjak, pazio je svoju mladju bracu i sestre. U selu je bio omiljen. Svi su ga cijenili ali i on svoje mjestane. Njegov odlazak na Vojnu akademiju bio je dokaz da se mladi Ivica jedino na taj nacim moze iskolovati i postati nesto izmedju svojih sedmoro sestara i bracaa u tome je i uspio.Nazalost vec u svojim pocecima shvaca da i JNA nie onako kako bi treblo biti. Bjezi iz JNA u Belgiju gdje pocinje njegov novi zivot.Tu ga hapse i deportiraju u Jugu.Sudjenja, zatvaranja i sva mucenja Ivicu tjeraju na osvetu srboterorizmu i jugokomunizmu. Postaje BRANITELJ i daje se na uslugu svojoj Hrvatskoj. Takvi su svi Krnjaki. I njegova mladja braca su slijedila put Ivice. Bio sam prijatelj s njegovim mladjim bratom Antunom i sestrama Katicom i Ankom koji se se ponosili starijim Ivicom isto tako kao i svi mi danas sto je iz male Kelesinke na branik Hrvatske stao nas Ivica. Svima prezivjelima iz obitelji Krnja moja duboka sucut anasem Ivici neka je laka zemlja kojoj je dao sve.Pocivao u miru.