Ivica Milišić (42) iz Strošinaca na krajnjem istoku Hrvatske više od deset godina trudi se naplatiti odštetu za izgubljene noge u “očišćenu” minskom polju na izlazu iz sela. Novac nikako da dobije, no sretan je što je ostao živ. Ivici je stradavanje u studenom 1999. bilo drugo u hrvatskim minskim poljima.
- Prvi put sam minu nagazio 25. rujna 1992. godine. Bio je rat, bili smo u akciji i ne bih puno o detaljima. Šrapneli su me bili doslovno ošišali, odnijeli su mi dio kose. Bila je to golema sreća. Da su odskočili samo nekoliko milimetara niže, mi sada ne bismo razgovarali. No tada sam se izvukao bez težih posljedica, ali drugi put nisam imao sreće - priča Ivica.
- Sporni teren na kojem sam stradao 1999. bili su očistili Mungosi i o svojem radu izdali certifikat o stopostotnoj očišćenosti od mina. Krenuo sam na njivu traktorom namjeravajući ukloniti šiblje u kanalu uz njivu. No u gustoj travi desnom petom sam nagazio na minu, koja mi je odnijela desnu nogu, a lijevu masakrirala - kaže Ivica. U tragediji je ipak uspio ostati priseban. Pužući bez nogu dočepao se traktora. Popeo se na njega i upalio ga. Mina je izbušila sve četiri gume, ali Ivica se ipak dovezao do sela. Mještani su ga prebacili u bolnicu.
- U nevolji sam samo mislio na djecu, Ivonu i Jurja koji su tada imali sedam i pet godina. Oni su mi dali snagu da sve izdržim - govori Ivica. No poslije ga je, još više od gubitka nogu, zaboljelo ponašanje odgovornih u Mungosima, koji su tvrdili da je “divljač donijela minu”. No Ivicu tragedija nije pokolebala. Trudio se nastaviti normalno živjeti. Zakupio je njivu i počeo raditi.
- Ne mogu hodati. Ali mogu voziti traktor i uspijevam s obitelji obrađivati 100 hektara zemlje - priča Ivica, koji je prije dvije godine dobio i treće dijete, kćer Anu. Novcem od poljoprivrede prehranjuje obitelj.