Nepuna dva mjeseca prošla su otkako smo pisali o Ivani Mlinarić (22), djevojci iz Pakraca koja se rodila bez lijeve podlaktice i šake.
Djevojci kojoj je birokratski državni aparat ukinuo status invalida i pripadajući iznos invalidnine. Kaznili su je jer je išla raditi na more da bi si zaradila malo više i time si barem donekle olakšala život. Od tada do danas ništa se nije promijenilo.
POGLEDAJTE VIDEO
- Sve je isto kao da stojim na mjestu, nisu me kontaktirali ni iz Ministarstva ni iz Centra za socijalnu skrb Pakrac. Ljudi su me podupirali govoreći da su uz mene. Teško mi padaju ružni pogledi i komentari, jer ljudi se tome rugaju i ismijavaju. Sama sebi kažem: ‘Ne daj Bože nikome kao meni’. Jedini koji mi daju snagu u ovoj mojoj borbi su moji najmiliji, majka, otac i sestra - iskreno nam je rekla Ivana.
Ovo je samo djelić onoga što je s nama podijelila, njena tuga i razočaranje su puno veći od izrečenog.
- Gubim polako snagu i vjeru da će se nešto promijeniti, boli me bešćutnost onih koji bi mi trebali pomoći. Još jednom ponavljam: ne tražim ništa više od onoga što mi pripada, a to je status invalida i ta minimalna novčana naknada. Zar je to nešto puno? Više nemam snage nekome dokazivati da sam invalid, pokazivati im da nemam ruku.
Gubi snagu i vjeru
Ponekad sam ljuta i na sebe jer sam uvijek nastojala taj svoj hendikep nadomjestiti svojom upornošću. Dok sam bila mlađa, moji su mi vezali vezice na obući, odlučila sam da ću to uraditi sama i uspjela sam ih vezati bez pomoći drugih. Savladala sam i druge probleme što se nekima činilo nemogućim. Po svemu sudeći, ta moja upornost da budem samostalna nekome se nije svidjela i odlučili su me kazniti - kaže Ivana.
Podsjetimo,Ivana je rođena bez lijeve podlaktice i šake. Ona i njena obitelj, majka Željana (48), otac Stjepan (51) i sestra Marija (24), našli su se pred birokratskim zidom. Presuda Upravnog suda u Osijeku od 14. rujna ove godine kojom je presudio da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev Ivane Mlinarić i time se potvrđuje ukidanje osobne invalidnine od strane Centra za socijalni rad u Pakracu, koji je takvo rješenje donio 2018. godine.
Obitelj je očajna, nadali su se da će netko od onih koji donose odluku o tome je li Ivana invalid ili nije konačno shvatiti da griješe. No kako stvari trenutačno stoje, očito će pomoć morati potražiti od nadležnog ministra. Ne pomogne li, pomoć će potražiti u EU.