Ne mogu vam opisati kako se osjećam - izdano, napušteno, bespomoćno. A samo želim da moje dijete dobije ono što joj pripada. Govori nam Stjepan Mlinarić jedva susprežući suze dok gleda voljenu kćerku, koja se u svojim mladima godinama bori s teškim životnim nedaćama i ogromnom nepravdom.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Ivana ima samo 22 godine, živi u Pakracu, a rođena je bez lijeve podlaktice i šake. Umjesto pomoći, država joj je okrenula leđa. Naime, 2018. godine pakrački Centar za socijalnu skrb ukinuo joj je osobnu invalidninu, a Ivana je pokrenula Upravni spor. Tri godine čekala je presudu Upravnog suda u Osijeku, koji joj je sad zadao još jedan bolan udarac.
Tužbeni zahtjev su odbili kao neosnovan i time potvrdili ukidanje invalidnine. A, osim što se rodila bez podlaktice, Ivana ima niz drugih zdravstvenih problema - boluje od blažeg oblika epilepsije, zbog deformacije kralježnice morala je na operaciju te još uvijek u sebi ima strana metalna tijela, uz to ima problem i s jednom nogom koja ponekad iznenada otkaže. Zbog svega toga ovisi o tuđoj pomoći.
- Mi se 20 godina vrtimo u krug. Nije nam jasno da li mi ne razumijemo ovaj svijet u kojem živimo ili oni ne razumiju nas - govori majka Željana, premorena od nailaženja na zidove.
- Čak su nam u jednom rješenju napisali da je ona bez podlaktice ostala kada je imala tri godine. Kada su shvatili što su napisali, to su nam rješenje uzeli. U početku je imala rješenje da je 100-postotni invalid prve kategorije, da bi nakon nekog vremena to preinačili u 60 posto druge kategorije, mada ja ne znam što to znači. Sada četiri godine nema statusa invalida niti prima invalidninu - priča nam s kakvim nebulozama se nose čitav život.
Ne žele je zaposliti jer nema šaku
Unatoč invaliditetu, Ivana se kroz život i sve prepreke probija kao lavica. Uspjela je završiti osnovnu i srednju školu. Ima zvanje tehničara cestovnog prometa te posjeduje certifikat da može raditi u svim zemljama u EU. Mlada i željna života kao svi drugi vršnjaci, odradila je dvije sezone na moru ne bi li sama zaradila koju kunu.
- Ivana se javila na oglas i došla je na razgovor. Poslodavac ju je odmjerio od glave do pete i jednostavno joj je rekao da mu ona ne može raditi jer nema ruke. Njoj se srušio cijeli svijet - priča nam mama drhtavim glasom punim glasom dok se prisjeća.
A upravo zbog tog sezonskog rada, pojašnjava nam Ivana, Centar za socijalnu skrb joj je ukinuo invalidninu, čime su, naglašava, prekršili i Zakon.
- Otišla sam raditi na more i za to su me kaznili. Do 2017. godine primala sam osobnu invalidninu u iznosu od 1250 kuna mjesečno. Nakon sezone su to ukinuli premda je izašao zakon prema kojemu su mi morali dati pola invalidnine i ostaviti status dok sam zaposlena. Ali umjesto toga oni su odlučili sve mi ukinuti i uzeti mi invalidnu - kaže Ivana i sliježe ramenima pred hrpom dokumenata na stolu pred sobom.
Već su joj i prije, dodaje, ukidali pa vraćali invalidninu bez pojašnjenja. Muka joj je više od svega što je proživjela s Centrom.
No, nekad se zamisli i zapita da li bi kroz manje peripetija prolazila da je živjela drugačije.
- Možda mi to nije dobro, možda sam se trebala opustiti i tražiti stalno nečiju pomoć. Ponekad pomislim da bio to bilo bolje, a ne ovako da stalno moram dokazivati da sam invalid. Više nemam snage niti volje odlaziti i vaditi nove nalaze. Kod nas da bi ishodili tri nalaza potrebna je godina i više dana, to boli i frustrira - ističe Ivana, koja posao u struci ne može naći.
- Kada se javim na oglas otvoreno mi kažu da ne mogu raditi jer nemam ruku - rekla nam je slomivši se i brišući suze.
Ovu vrijednu obitelj posebno boli to što su odluke o njihovom djetetu donosili na temelju dokumenata, niti jednom je ne pozvavši da je vide i da se sami uvjere da nema ruku i da je invalid. Jasno im je da s birokratskom mašinerijom neće moći izaći na kraj bez angažiranja odvjetnika, ali za njegove usluge nemaju novaca. Žalit će se na presudu i dalje tražiti pravdu za svoju Ivanu s nadom da će im netko pomoći prekinuti agoniju.
Birokratski odgovor: 'Stranka se može žaliti'
Pokušali smo doznati zašto je pakrački Centar ukinuo Ivani invalidninu i jesu li prekršili Zakon. Dobili smo birokratski odgovor ravnatelja.
- Imajući u vidu opću uredbu o zaštiti osobnih podataka, nismo u mogućnosti očitovati se o bilo kojem konkretnom predmetu. Međutim, možemo navesti kako se pravo na osobnu invalidninu temeljem odredbe članka 54. st.1. Zakona o socijalnoj skrbi priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a što se utvrđuje na temelju provedenog vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu i možebitno drugostupanjsko vještačenje, odnosno nakon toga i pokrenuti Upravni spor ako smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom te postupanjem odnosno propuštanjem postupanja javnopravnog tijela - poručuje.