S bolešću se ne treba nositi u tišini i daleko od svih, jer razgovor o emocijama, pružena ruka i podrška u takvim trenucima znače više od ičega. To nas je naučila i svima nam pokazala zagrebačka novinarka Ivana Kalogjera (55) koja je, oboljevši od raka dojke, bez zadrške progovorila o svome životu i svim problemima s kojima se susreću žene u istoj situaciji.
Osnivačica internetske stranice nismosame.com mnogima je inspiracija i izvor snage u borbi za život, a stranica je postala svojevrsna platforma na kojoj oboljele žene, junakinje svakodnevnog života, mogu olakšati dušu i bez zadrške progovoriti o svemu što prolaze na svom putu liječenja.
Ivana je jedna od onih žena koje mijenjaju Hrvatsku nabolje, a otvoreno će reći da smo i dalje, nažalost, patrijarhalno društvo.
- I naš odnos prema Istanbulskoj konvenciji pokazuje koliko smo nazadni. Kad se neprestano spominje da "živimo u muškom svijetu" treba reći da smo velikim dijelom same za to odgovorne. Prije godinu i pol dana pisala sam za Večernji list članak o položaju žena u udžbenicima povijesti. Proučavala sam tada istraživanje na uzorku 1600 žena iz ruralnog područja. Na pitanje tko donosi odluke u njihovu kućanstvu, više od 90 posto žena odgovorilo je da odluke donose isključivo muški članovi obitelji. Žene su potvrdile da i same drukčije pristupaju odgoju muške od ženske djece – priča Ivana dodajući kako je nedavno je objavljen podatak da Hrvatska, zahvaljujući svega 19 posto žena u Saboru, dijeli katastrofalno 97. mjesto na svijetu sa Saudijskom Arabijom.
To je, smatra dugogodišnja novinarka, jasan pokazatelj da oni koji kroje zakone ne žele hrabre žene u svojim redovima.
Deplasirane tvrdnje da je netko bolji jer pripada određenom spolu Ivana objašnjava vrlo jednostavno. Prema njezinu mišljenju, biti bolji nije stvar spola, već vještina, znanja, sposobnosti, karaktera...
Žene, kaže Ivana, istodobno i mogu i ne mogu bez muškaraca, baš kao što vrijedi i obrnuto.
No što je sa sustavom, postavlja li on prepreke ženama?
- Na ovo pitanje nije jednostavno kratko odgovoriti. Stručnjaci su više puta upozorili da žene u Hrvatskoj češće rade na određeno, na pola radnog vremena te na poslovima koji traže niži stupanj vještina i poslovima s netipičnim ugovorima. I kad obole, recimo, od maligne bolesti, poslodavac im vrlo rijetko ponudi zamjensko radno mjesto pa se “snalaze” tako da ostaju na dugotrajnim bolovanjima. Ono što je posebno zabrinjavajuće jest to da u takvim situacijama nerijetko ostaju i bez posla – tumači Ivana naglašavajući da je jedan od stereotipa uvjerenje da žene u poslovnom svijetu koče emocije te da muškarci ne mogu plakati. Baš suprotno, Ivana smatra da žene mnogo više resi hrabrost u kriznim situacijama kad treba donijeti važne odluke.
I na kraju, ne možemo ne upitati je kako se osjeća kad čuje onaj već uvriježeni stereotip o ženi, majci, kraljici...
- Imam troje djece, no nisam baš najsretnija kad mi kažu da sam “žena, majka, kraljica”. Žene ne moraju nužno biti majke da bi bile kraljice – zaključuje Ivana.