"Ne možemo pustiti u državu neke ljude kojima je normalno da ženu promatraju kao da je dio stada ovaca", upozorio je jučer Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, govoreći o izbjeglicama s Bliskog istoka. "To ne smijemo dozvoliti u Hrvatskoj".
Pa ipak, ne mora Penava brinuti da ćemo uvesti "ljude kojima je normalno da ženu promatraju kao dio stada ovaca". Takvi su već ovdje.
Takvi su svake prve subote u mjesecu na hrvatskim trgovima, gdje u klečećem stavu traže od žena da budu čedne, a od muškaraca da budu muževni, traže da žene ne izazivaju muškarce i tvrde kako je vrijeme da muškarac vrati svoju ulogu u obitelji.
Takvi su već godinama pred hrvatskim bolnicama, ali i u bolnicama: oni pred bolnicama mole protiv pobačaja, oni u bolnicama ulažu prigovor savjesti i odbijaju obavljati pobačaje.
Kolindin srednjak
Klerikalci i konzervativci traže zabranu pobačaja i pripremaju teren za ukidanje prava koje su žene u Hrvatskoj uživale desetljećima i uzimale zdravo za gotovo. Prema nekima od njih, poput bivšeg predsjednika Penavine stranke Miroslavu Škori, bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, nedavno je uperila srednji prst.
Takvi ljudi "kojima je normalno da žene promatraju kao dio stada ovaca" nalaze se u krugovima Katoličke crkve, gdje teolozi u crkvenim časopisima objavljuju članke o "drugotnim ženama i prvotnim muškarcima". Traži se "poslušnost žene Isusu Kristu, Crkvi i muškarcu".
A kad neki muškarci tu poslušnost utjeruju šakama i nasiljem, u crkvenim krugovima nađu se i oni koji takvo nasilje opravdavaju čestitkom svim muškarcima koji "trpe histerične, lažljive, manipulatorske žene".
Olakotne okolnosti
U Hrvatskoj zakonom treba štititi žene koje su žrtve nasilja, obiteljskog nasilja, femicida. A onda sudovi u presudama za silovanje, pa čak i maloljetnica, pa čak i pokćerke, pronalaze olakotne okolnosti i izriču uvjetne kazne muškarcima.
Istanbulska konvencija o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji podigla je na noge klerikalnu desnicu, izazvala žestoke prosvjede i dovela do raskola čak i u HDZ-u.
Osim toga, Hrvatska je na samom europskom dnu po jednakosti spolova, a najlošije stoji u najvažnijem indikatoru koji mjeri moć žena, a to je položaj žene u politici, ekonomiji i društvu.
Kome onda, da se vratimo na Penavu, trebaju "neki ljudi kojima je normalno da ženu promatraju kao da je dio stada ovaca"? Kad takvih u hrvatskom društvu imamo posve dovoljno, pa čak i previše. I to naših, domaćih, domoljubnih, pravovjernih ljudi, ne onih za koje Penava upozorava da "nisu usklađeni s našom kulturom življenja", već upravo suprotno, onih koji određuju kakva bi naša - a ne samo njihova - "kultura življenja" trebala biti.
Domaći terorizam
Penava upozorava i na eventualna "teroristička djela i ugroze bilo kojom vrstom oružja". Međutim, i takvih smo već imali u Hrvatskoj: od mladića koji je kalašnjikovom pucao na Banske dvore, preko Marka Franciskovića uhićenog zbog terorizma, do prosvjednika s Molotovljenim koktelima, šatoraša s plinskim bocama i branitelja (i saborskih zastupnika) s uperenim ili zakopanim kalašnjikovima.
Ako Penavu doista brine terorizam, mogao se oglasiti o njemu već odavno. I ako doista toliko mari za položaj žena u društvu, mogao se obratiti klečavcima, moliteljima, silovateljima, ubojicama, klerikalcima, konzervativcima ili pak potplaćenim i potčinjenim ženama.
Međutim, Penava ne vodi brigu o statusu žena, ni u Hrvatskoj, ni na Bliskom istoku. On brusi političku retoriku na muslimanima, na migrantima, na izbjeglicama koje unaprijed prikazuje kao teroriste, ženomrsce i one koji "nisu usklađeni s našom kulturom življenja".
Prijeteća kultura
Premda je i ta naša kultura, barem ona naslonjena na Katoličku crkvu, klerikalne i konzervativne udruge, diskriminatorna prema ženama, prijeteća prema građanima i opasna za društvo.
Ivan Penava priprema teren za predstojeće izbore stavljajući se na čelo pokreta koji će na migrantima, ali i stranim radnicima, pa i onima druge boje kože ili druge vjere, skupljati glasove i mobilizirati birače.
Ne zanimaju Penavu žene i njihova prava, niti ga brine što se žene promatra "kao da je dio stada ovaca". Njega zanima mogućnost predizborne mobilizacije "stada ovaca" koje će nabrijati protiv stranaca, migranata, došljaka, "drugih i drugačijih".
A tu će se sigurno naći i oni koji vjeruju da je žena "drugotna".
Širenje straha od "onih drugih" nema previše smisla dokle god se nalazimo pod prijetnjom "onih domaćih".