Na današnji dan 1945. Crvena armija oslobodila je Auschwitz. Povodom dana sjećanja na Holokaust donosimo priču o ozloglašenom nacistu, organizatoru transporta milijuna Židova u koncentracijske logore diljem Trećeg Reicha. Ruka pravde ga je na kraju sustigla...
Adolf Eichmann je znao da će ga jednog dana tražiti kao zločinca. 'Obersturmbannfuhreru, koliko?' pitao ga je sredinom 1944. godine jedan mladi SS-ov časnik.
'Preko pet milijuna', odgovorio je Eichmann.
Časnik: 'Što će biti kada svijet nakon rata upita za te milijune?'
Eichmannov odgovor: 'Stotinu mrtvih je katastrofa, milijun je statistika'.
'Ono što najviše uznemiruje u vezi Eichmanna bilo je to što je on zapravo bio poput mnogih drugih ljudi, a oni ne izgledaju niti nenormalno niti kao sadisti već zastrašujuće obično' rekla je filozofkinja Hannah Arendt, njemačka Židovka i bivša logorašica koja je za New Yorker izvještavala sa Eichmannovog suđenja. Ona je poslije napisala knjigu Eichmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla.
Birokrat smrti, vječno poslušan i fanatičan, Adolf Eichmann uvijek je vršio svoju dužnost kad bi se to od njega očekivalo. Besprijekorno. On je najčuveniji poratni „ulovljeni“ zločinac kojeg su agenti izraelskog Mossada locirali i identificirali u Argentini 1960. godine, a zatim ga uhitili i transferirali u Izrael gdje je osuđen i obješen 1962. godine.
Krvnik za pisaćim strojem
Eichmann je bio pukovnik SS-a i u nacističkoj hijerarhiji zadužen za organizaciju masovne deportacije Židova i njihovog stavljanja u geta i logore.
- Adolfa Eichmanna pravda je sustigla tek desetljećima nakon njegovog osobnog rata - nakon rata protiv Židova.
'Nikad nisam bio antisemit' uporno je tvrdio policijskim ispitivačima u Izraelu. No, opsjednut protiv motora koji se više ne može isključiti Eichmann je slijedio Hitlerov cilj - istrebljenje Židova u Europi - kad da je to zadatak njegovog života.
Još u ljeto 1944. kada je rat već bio izgubljen, borio se za svaki vlak koje je njegove žrtve slao u smrt. Eichmann je bio počinitelj za pisaćim strojem kojem je suradnja bila važnija od nasilja. Žrtve je pretvarao u pomoćnike. Slijepo poslušan i fanatičan, prema vlastitim riječima bio bi ubio i vlastitog oca da mu je to bilo naređeno - piše u Guido Knopp u svojoj knjizi Hitlerovi zločinci - pogubitelji i izvršitelji
Banalan i zao, birokrat smrti bio je samo sitna riba - a odlučivao je o životima milijuna ljudi.
Njegov 'Središnji ured za iseljavanje Židova' isprva je bio centrala za protjerivanje, a potom, sasvim automatski, ured za istrebljivanje. Eichmann je trebao organizirati transporte - to je i činio: vrlo trezveno, učinkovito i bez milosti. Jednom svom prijatelju rekao je 1945. godine: 'Pet milijuna Židova na savjesti pruža mi osjećaj velikog zadovoljstva', navodi Knopp u knjizi
No pred sudom u Jeruzalemu tvrdio je da nije imao ništa sa ubojstvima: 'Nikada nisam ubio niti jednog Židova'.
No, nije li ih on poslao u smrt?
'Dobio sam naredbu da ih evakuiram'. Nije svatko koga sam evakuirao bio ubijen.'
Eichmannova obrana mogla je također stajati i pod krilaticom: 'Ja sam bio samo kontrolor.' On je pak prije svega planirao i izvršavao, objašnjava Knopp.
'Ja sam slobodan od svake krivnje'
Na konferenciju u Wannseeu na kojoj je organiziran genocid, Eichmann je vodio zapisnik: 'Pape su naredili. Ja sam morao slušati'. 'Pape'- osam državnih tajnika, šest stručnjaka za red i sigurnost, te jedan načelnik odjela u Ministarstvu - cilj su otvoreno nazvali pravim imenom: 'Govorilo se o ubijanju, eliminiranju i istrebljenju'.
'Imao je izraženu sklonost za registriranje, organiziranje i druge pedantno sustavne poslove' , kazao je Dieter Wisliceny, Eichmannov suradnik u Glavnom stožeru sigurnosti
- 'Ja sam slobodan od svake krivnje', tvrdio je Eichmann. 'Tko sam bio ja da bih sudio?'.
Od tog trenutka vlakovi smrti vozili su dan i noć u logore smrti. Na masovnom ubojstvu prema voznom redu usko su surađivali Željeznice Reicha i njihov veliki klijent Eichmann. Troškovi su iznosili četiri feninga po putniku i prijeđenom kilometru: karta u jednom smjeru, treći razred, bez povratka. Voditelj odjela, Eichmann, pomno je pazio na točan polazak i dolazak vlakova smrti. Ako je prijetilo kašnjenje birokrat bi se razbjesnio: 'Mogao sam preuzeti odgovornost za sve samo ne za kašnjenje voznog reda. Tada bi mene učinili odgovornim za zastoje u Željeznicama Reicha' objasnio je u argentinskom egzilu.
Iako je Wehrmacht trebao svaki vlak za slanje opskrbe na bojišnicu, Njemačke željeznice su Eichmannu uvijek davale prednost - navodi Knopp u knjizi.
Učinkovit i nemilosrdan
Adolf Eichmann rodio se 1906.u austrijskom Solingenu. Stranci i SS-u Eichmann nije pristupio iz političkog uvjerenja. Nikada se nije posebno zanimao za ideologiju. Bilo mu je jednostavno dosta svog dosadnog života. Čežnja za društvenim priznanjem, za zajedništvom i karijerom navela ga je da postane član SS-a i NSDAP-a.
- Očajniku poput njega, trgovačkom zastupniku bez završene škole, Hitlerova je stranka pružala priliku da još jednom počne od samog početka, da napreduje, da postigne 'nešto veliko'.
Sredinom 30- ih pristupio je obavještajnoj službi SS-a. Njegovi su ga kolege zbog 'židovskog izgleda' zvali Siggy (Žido ) Eichmann. Ismijavali su ga i jer mu je supruga Čehinja te ga smatrali ga zagriženim skorojevićem bez škole - piše Knopp u svojoj knjizi.
No, radio je učinkovito i nemilosrdno.
Eichmann je 'energičan i impulzivan čovjek koji imao velike sposobnosti u samostalnom upravljanju svojim područjem nadležnosti'. U protjerivanju Židova on je 'priznat specijalist', pisalo je u jednom tajnom izvještaju u lipnju 1938.
- Do proljeća 1944. već je bilo pogubljeno pet milijuna Židova. Holokaust je 19.ožujka dospio i u Mađarsku, zemlju koja je tada imala najveću preostalu židovsku zajednicu u Europi. Jedanaest se divizija sa svih strana svijeta i iz zraka srušilo u Mađarsku. Mađarski pokret otpora Honved nije pružio otpor. Eichmann se detaljno pripremio za svoju novu misiju.
Svakog je dan 14 do 15 tisuća mađarskih Židova pristizalo u logore smrti. U samo dva mjeseca deportirano ih je čak 450 tisuća. Genocid je počinjao prije pristizanja u logor. U svaki su vagon stjerali i do 100 ljudi poput stoke. U sredini su stajala dva vjedra. Jedno s vodom, a drugo za obavljanje nužde. U svibnju su već vladale visoke ljetne temperature koje su samo zaoštravale borbu za preživljavanje u skučenim vagonima.
'Stajali smo poput sardina u limenci, sjeća se Valeria Wache 'gotovo nismo imali zraka za disanje. Bilo je kao da se vozimo u dugi crni tunel iz kojeg nema izlaza' - opisuje autor Gudio Knopp.
'Da smo imali 50 ljudi poput Eichmanna, dobili bismo rat'.
I kad je bilo očito da je rat izgubljen - svoj rat protiv Židova Eichmann je htio dobiti.
'Najviše je želio, da ga Hitler primi, da mu zahvali za istrebljenje. To je bio njegov san. Nikada se nije ostvario i on to nikada nije prebolio - prisjeća se njegov kolega. Zato je pak čuo posljednju pohvalu svog šefa, gestapovca Mullera: 'Da smo imali 50 ljudi poput Eichmanna, dobili bismo rat'.
'Eichmann utjelovljuje upravo onog banalnog čovjeka koji bi, da mu se naredi, pritisnuo gumb i pritom bi mu jedino bilo bitno da gumb ispravno pritisne, bez obzira na to tko će pri tome nastradati', kazao je Bruno Bettelheim, američki psihoanalitičar
U argentinskom egzilu krvnik je radio kao hidrolog - očitavao je vodostaje.
'Nije bio talent za organizaciju' sjeća se bivši šef svoga zaposlenika 'Ricarda Klementa'. Pitanja o prošlosti bila su tabu. 'Samo ga nemojte ništa pitati, doživio je strašne stvari' molila je gospođa Eichmann.
- Ostatak je krimi roman: Mossadov tim oteo je Eichmanna i odveo ga u Jeruzalem. Tijekom sudskog procesa vuk se naravno obuzdavao: vojnička poslušnost, izvršavanje naredbi. Eichmann se čak ispričao židovskom narodu: 'Moja je nesreća da sam bio umiješan u te zločine. No, zločini nisu počinjeni mojom voljom. Ja nisam htio ubijati ljude.'
Šest godina ranije u Argentini je još govorio istinu: 'Da sam dobio naredbu da Židove pošaljem u plinsku komoru ili da ih streljan ja bih svoju naredbu izvršio'.
U travnju 1961. počelo mu je suđenje u Jeruzalemu Eichmann nije pokazivao nikakve emocije dok je predsjednik suda čitao 15 točaka optužnice i nabrajao imena logora smrti - opisuje zadnje godine života autor Knopp.
'Moja je krivnja moja poslušnost'
Bjegunac Eichmann tražio je sigurnost u pojmovima poput 'vojnička prisega' i 'izvršenje dužnosti'.
Godine 1956. dok je bio u bijegu priznao je između ostalog svom prijatelju istomišljeniku Willemu Sasseru: ...Nisam bio ništa drugo doli vjeran, revan, korektan, marljiv - te potaknut samo idealima za svoju domovinu kojoj sam imao čast pripadati - pripadnik SS-a i Glavnog stožera državne sigurnosti. Nikada nisam bio svinja ili izdajnik. Usprkos savjesnom preispitivanju samoga sebe, moram priznati da nisam bio niti ubojica niti masovni ubojica'. Niti riječi kajanja...
'Da mu je bilo naređeno da ubije sve crvenokose ili sve osobe čije ime počinje sa slovom K, on bi to bio i učinio' - kazao je poznati lovac na naciste, Simon Wiesenthal o Eichmannu
1. lipnja 1962. tri su krvnika izvršila prvu i posljednju smrtnu presudu u povijesti Izraela.
Kratko prije smaknuća hladno je pogledao židovskog agenta koji ga je oteo i odveo u Izrael te mu je rekao: 'Nadam se da ćete me uskoro svi vi slijediti'. Potom je mirno pristupio vješalima.
Eichmannovo tijelo visjelo je sat vremena na vješalima sve dok sudsko-medicinski vještak nije potvrdio smrt.
Počinitelja je sustigla ista sudbina kao i njegove žrtve. Njegov leš je spaljen, a pepeo prosut u Sredozemno more. Ništa više nije trebalo podsjećati na njega.