Oko 65 posto ljudi koji su odgovarali na upitnik 13 psihologinja sa Filozofskog fakulteta, koje su istražile život u Hrvatskoj u doba korone, iskazalo je da je unatoč svim stresovima u tom razdoblju dobro. Još 29 posto njih ima blage i umjerene simptome depresivnosti, anksioznosti i stresa, a 18 do 20 posto – ili gotovo svaki peti stanovnik Hrvatske – imaju jale i izrazito jake simptome.

Pritom je 25 posto onih koji prije korone nisu imali ovih problema zbog pandemije osjetilo pogoršanje, no puno su više pogođeni oni koji su i prije imali problema: Čak 37 posto njih osjetilo je pogoršanje, a 17 posto njih ima probleme koji su se promijenili, na primjer tako da simptomi stresa prerastu u anksioznost ili depresiju, rečeno je na predstavljanju preliminarnih rezultata istraživanja 'Kako smo? Život u doba korone', koje je tijekom svibnja provedeno na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Istraživanje je provedeno on-line, putem portala i inicijative 'Kako si', koju su pokrenuli studenti Filozofskog fakulteta, na ukupno 3570 odraslih u dobi između 18 i 95 godina te 780 djece od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole. Uzorak nije reprezentativan, ali je dovoljno velik da može dati presjek situacije, istaknula je na predstavljanju rezultata profesorica dr. Gordana Kuterovac Jagodić.  

- U usporedbi s drugim zemaljama, prije pandemije korone po učestalosti simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa bili smo u okvirima prosjeka, dok se danas možemo mjeriti s vrlo visokim stopama kod Španjolaca, gdje je situacija vezano uz zarazu COVID-om ipak bila puno ozbiljnija. To ukazuje na to da smo donekle uspjeli sačuvati fizičko, ali ne i psihičko zdravlje – istaknula je Kuterovac Jagodić. 

Kao najčešće uzroke stresa u vrijeme pandemije, ispitanici ističu potres, loše uvjete za rad od doma, zabrinutost zbog toga što nisu mogli obaviti redovite preglede, zatim cijelu situaciju vezanu uz poruke 'ostani doma', te razdvojenost od ranjivijih članova obitelji. Najmanje su pogoršanje simptoma osjetili oni koji su i tijekom pandemije redovno odlazili na posao, ili radili kombinirano, na poslu i od doma, dok je onima koji su radili samo od doma prilagodba bila izazovnija. Također, pogođeniji su oni s manjim prihodima, koji su češće doživljavali da je upitna sigurnost njihovog posla, te imali veći strah mod promjena. I u partnerskim odnosima jedan od značajnih parametara za pogoršanje osjećaja sigurnosti su prihodi, kao i nedostatak zajedništva u nošenju sa stresom.    

Kod većine se značajno promijenila količina vremena provedenog u svakodnevnim aktivnostima: Oko 70 posto ispitanika izjavilo je da je kvaliteta usluga u zajednici bila lošija nego prije pandemije, jednako kao i socijalni odnosi (76,7 posto) i druženje sa širom obitelji (74,7 posto), a nešto manje od 50,9 posto sudionika izvijestilo je da se smanjila kvaliteta njihovih poslovnih aktivnosti. Za 12,8 posto ispitanih poslovne aktivnosti su bile puno lošije kvalitete.

Otprilike polovica sudionika (49 posto), iskazuje da je osjetilo poboljšanje vezano uz provođenje slobodnog vremena s djecom i općenito u kvaliteti vremena provedenog u slobodnim aktivnostima (48 posto). Među roditeljima je polovica onih koji nisu značajnije mijenjali angažman oko obrazovanja djeteta, dok je 33 posto sudionika istraživanja poboljšalo svoje sudjelovanje u obrazovanju djece. Istodobno, 38 posto roditelja iskazuje da im je roditeljstvo bilo teže tijekom pandemije, što bi moglo značiti da je sudjelovanje u obrazovanju djece dok kod kuće rade za njih bilo i dodatni izvor stresa. 

Zanimljivo je, stoga, vidjeti i kako se to odrazilo na stanje djece: Oko 16 posto dječaka i 25 posto djevojčica iskazuje da nakon potresa i pandemije imaju izražene psihičke poteškoće, s tim da su simptomi izraženiji kod starije djece i kod djevojčica, a više ih je uznemirio potres, nego korona, i bila su zabrinutija za to da bi se netko njima blizak mogao zaraziti koronom, nego što su bili zabrinuti da bi se mogli zaraziti sami. 

Oko 87 posto ispitanih studenata, s druge strane, iskazalo je da su uspjeli obavljati zacrtane obaveze unatoč panedmiji, ali 40 posto njih imalo je teškoća u koncentriranju na njih, a 60 posto i poteškoća u samoregulaciji (pridržavanju rasporeda, motivaciji za učenje i slično). Gotovo svaki peti student osjetio je zabrinjavajuće visoku razinu anksioznosti, depresivnosti i stresa, zbog čega oko 30 posto njih iskazuje da će vjerojatno potražiti pomoć psihologa. Oko tri posto studenata to je već i učinilo.    

No, među najzabrinutijima u ovom su razdoblju ipak bili umirovljenici, odnosno čak 51 posto njih ima simptome ozbiljne ili ekstremne depresije. Oko 37 posto njih smatra se ranjivijima na COVID u odnosu na druge generacije, a najviše ih brine mogući pad kvalitete života i mogućnost da bude ugrožena isplata mirovina, potom pogoršanje zdravstvene usluge (nemogućnost da se obave pregledi). 

Ovi rezultati ukazuju na to da bi u slučaju novog vala pandemije, ili neke slične situacije, u poruke građanima trebalo uključiti i one o očuvanju psihičkog zdravlja, te potaknuti poslodavce da radne uvjete prilagode životu zaposlenika. Dodatno, trebalo bismo razraditi smjernice za nastavak obrazovanja na daljinu, te roditeljima predškolske i školske djece pružiti veću stručnu pomoć, istaknula je dr. Gordana Kuterovac Jagodić. U slučaju slične situacije, trebalo bi omogućiti da bliske osobe budu zajedno, te otvoreno razgovarati o poteškoćama te pružati podršku bliskim osobama, te poticati tjelesne aktivnosti uz organiziranu psihosocijalnu pomoć, dodala je.