Predsjednik Putin je potrošena sila u svijetu i gotov je, njegova vojska je gotova. On si to mora priznati, rekao je britanski ministar obrane Ben Wallace u razgovoru za Times Radio. "Ovo će biti Putinov kraj, kao što i treba biti", zaključio je.
POGLEDAJTE VIDEO
Rusijom se doista prolama val nezadovoljstva kakav nismo vidjeli nikad u povijesti te zemlje, koja je u zadnjih 100 godina imala samo nekoliko kratkih demokratskih intermezza. Ruska policija u nedjelju je u Jekaterinburgu uhitila nekoliko desetaka prosvjednika protiv rata. To je onaj grad u kojemu su prije 104 godine boljševici strijeljali carsku obitelj Romanova. Posljednji ruski car, Nikolaj II., izgubio je rat protiv Japana 1905. godine, potom i Veliki rat 1914., u kojem je zbog gladi i milijunskih žrtava došlo do revolucije, a nakon toga ostao je najprije bez krune, potom i bez glave, kao i cijela njegova obitelj. Nakon Oktobarske revolucije boljševička je tajna policija Čeka, na čijem je čelu stajao zloglasni Feliks Đeržinski, organizirala cijeli sustav terora. Nasljednice Čeke, NKVD i GPU, taj su sustav razvile do monstruoznih razmjera. U vrijeme Velike čistke 1937. i 1938. godine NKVD na dan je uhićivao i slao u logore desetke tisuća ljudi. Bio je efikasan: Staljin je dobio rat i umro u krevetu. Spomenik Đeržinskom ostao je na svom postamentu i u Putinovoj Rusiji. Metode su donekle ublažene, ali mnoge su postavke ostale iste. Prije svega, obrana režima svim sredstvima. A sad su protivnici režima svi pacifisti, zagovornici mira, prozapadno orijentirani građani.
Diljem Rusije privedeno je do jučer oko 14.000 protivnika rata. Prema službenim izvješćima, u Moskvi je od 2500 prosvjednika privedeno njih 1700. Još 1500 ljudi prosvjedovalo je u Sankt Peterburgu. Uhićen je svaki drugi, njih 750. U prosvjedima u ostatku zemlje sudjelovalo je još 1200 ljudi, a privedeno njih 1061. Prema internetskoj stranici za ljudska prava OVD-Info, u antiratnim prosvjedima širom Rusije od početka invazije na Ukrajinu do sada ukupno je privedeno 10.946. ljudi. To je dvostruko viša procjena od službenih podataka. No za zemlju od 145 milijuna stanovnika to nije puno.
Koji god broj bio točan, postupak je bio isti. Uhićenike su odvodili u lokalne policijske postaje na ispitivanje. Policija nije birala koga će privoditi. Na prosvjedu u Sankt Peterburgu uhićena je 77-godišnja starica koja je zahtijevala prekid rata, a u Moskvi su priveli petoro djece u dobi od 7 do 11 godina. Zatvoreni su jer su ispred ukrajinske ambasade donijeli cvijeće i crteže podrške. Njihovim majkama sad prijeti oduzimanje skrbništva, što je brutalna poruka drugim majkama kojima bi palo na pamet nešto slično, ali i svim ostalim građanima Rusije, u čijim glavama snažno lebdi sjećanje na sovjetska vremena. Mitinga podrške Putinu u Rusiji zasad nema. Jedini takav skup održan je u Beogradu, u kojem je dan kasnije održan i antiratni prosvjed. Čak se i Crna Gora - u kojoj je lansirana doskočica "nas i Rusa trista miliona" - suzdržala od podrške ruskom agresoru.
Mogu li antiratni prosvjedi zaustaviti Putinov ratni stroj? Može li Putin doista pasti? Tko bi ga mogao zamijeniti? Prosvjednika je malo, ali policija prema njima postupa brutalno jer se plaše da bi - u kombinaciji s lošim vijestima s ratišta - mogli prerasti u izraz masovnog otpora predsjedniku. Putinu u Rusiji zasad dobro ide. Kao i nakon Drugog čečenskog rata, 1999., koji ga je lansirao u zvijezde, ili nakon aneksije Krima, njegova je popularnost izbijanjem rata naglo skočila - sa 60 na 70 posto. Čini se da ga u ovom trenutku podržavaju dvije trećine Rusa. No ratni mu je stroj zapeo, djelovanje sankcija još nije počelo u punom opsegu, a stvari mogu ići samo na lošije i to će povećati njegovu agresivnost. "Dugoročno više nitko neće primati njegove telefonske pozive. Iscrpio je svoju vojsku, odgovoran je za smrt tisuća ruskih vojnika, ubojstva nevinih ljudi. Reducirao je rusku ekonomiju na nulu. Mora preuzeti odgovornost za to", rekao je britanski ministar Wallace. Rusiji prijeti vrlo izgledan bankrot, kao pod Jeljcinom, Putinovim mentorom, koji je, za razliku od njega, ipak bio demokrat. "Neispunjenje obveza vidimo kao najvjerojatniji scenarij.
U tom slučaju malo je vjerojatno da Rusija može funkcionirati kao normalna zemlja, a najprimjerenija je usporedba s Venezuelom", procijenio je Simon Waever iz američke banke Morgan Stanley.
Izgubi li rat, Putin će teško preživjeti, ne samo politički. Likvidacija Romanovih u Jekaterinburgu, kućni pritvori ili zatvori za niz vodećih ruskih političara, od Hruščova do Molotova, jasan su poučak. Ali iz gliba u koji je odveo i Rusiju i planet nema dobrog izlaza ni za njega ni za svijet. Putin će radije od Kijeva napraviti Grozni, koji je posve uništio, nego izgubiti rat. Ne gine nam, dakle, radikalizacija.
"Nitko unutar ili izvan Rusije ne bi trebao željeti da Putin dobije svoj rat u Ukrajini", stoji u analizi britanskog Foreign Affairsa. "Bolje je da izgubi. Ipak, ruski poraz ne bi ponudio puno razloga za slavlje. Kad bi Rusija prekinula svoju invaziju, nasilje koje je već naneseno Ukrajini bilo bi trauma koja će trajati generacijama; a Rusija neće uskoro prestati s invazijom."
Kako Rusiji bude išlo teže, policijski će se teror pojačavati. Već sad je na snazi vojna cenzura, društvene su mreže limitirane, a zakon koji se odnosi na novinare koji "pogrešno" izvještavaju o ratu postrožen je gotovo do razmjera kakve nismo vidjeli od vremena Leonida Brežnjeva - pogrešno napisana riječ vodi u zatvor na 15 godina. To je simptom straha.
No mehanizam obrane vlasti je, u skladu s ruskom tradicijom, jak. Putin već deset godina sistematski jača policiju. Na inicijativu bivšeg predsjednika Dmitrija Medvjedeva, 7. veljače 2011. godine donesene su izmjene i dopune zakona kojim se regulira status tog dijela represivnog aparata. Ovim izmjenama policijske snage smanjene su za 20 posto, preimenovane su iz "milicija" u "policija", uz značajno povećanje plaća i centralizaciju financiranja. Za financiranje reforme iz ruskog proračuna dodijeljeno je oko 217 milijardi rubalja (7 milijardi dolara). Broj policijskih službenika smanjen je za petinu, pa je do 2012. godine s 1,28 milijuna pao na 1,1 milijun. No povećana je njihova učinkovitost. U zadnjim prosvjedima vidjeli smo dobro opremljene, snažne ljude, dramatično različite od golobradih dječaka koje je Putin gurnuo u rat u Ukrajinu. Ti su policajci pažljivo izabrani nakon duge i temeljite selekcije. Smanjenje je ostvareno sveobuhvatnom evaluacijom svih službenika. Oni koji nisu prošli evaluaciju ostali su bez posla. Svi policijski službenici koji su prethodno dobili administrativne kazne ili su bili povezani s kriminalnim podzemljem otpušteni su. Za one koji su "preživjeli" plaće su povećane za 30 posto kako bi se pojačala njihova lojalnost.
Kao rezultat reforme, ruska policija postala je institucija na saveznoj razini, vojska pod Putinovom kontrolom, a financiranje je u potpunosti preusmjereno na savezni proračun. Nakon te reforme postupno je pojačana i represija u zemlji. S 40 političkih zatvorenika prije deset godina broj je skočio na 400. "Bez zatvora nema poštene ruske biografije", rekla je nedavno na HRT-u jedna Putinova protivnica koja je izbjegla u Berlin, pa nabrojila sve disidente, od Černiševskog i Dostojevskog, preko Staljina i Lenjina, do Alekseja Navaljnog. Ovaj zadnji jedini je koji kotira kao Putinov mogući nasljednik, ali u vezi s tim postoje dva problema. Prvi je da je u zatvoru, a drugi da je i on nacionalist, doduše protivi se agresiji na Ukrajinu.
Putina bi, dakle, mogao skloniti jedino netko iz njegova užega kruga - ako sakupi dovoljno hrabrosti i otkaže mu poslušnost, i to u grupi. Na početku ruskog sloma u ratu 1941. u Staljinovu daču u Kuncevu došao je njegov najuži krug suradnika. Staljin je bio očajan. Mislio je da ga dolaze uhititi i spremao se povući. No oni su mu rekli kako je on genij koji jedini može dobiti rat. I svi su mu se poklonili.
Ako je suditi po snimkama iz Kremlja, stvari i sad stoje slično.
"Rusija se pretvorila u autokraciju kojoj je Putin na čelu", kaže za net.hr bivši ambasador Božo Kovačević. "Nema institucionalnih ograničenja, onog što Amerikanci zovu checks and balances, kojim bi nerazumne ideje predsjednika mogla biti stavljene pod kritiku.Od predsjednika kojim su se mnogi Rusi ponosili jer im je donio bolji život, Putin se pretvorio u predsjednika autokrata kojeg se njegovi građani sve više stide." Prosvjedi to jasno pokazuju, iako je, naravno, riječ o izrazitoj - mada vrlo hrabroj - manjini. Nasuprot 10.000 protivnika rata stoji milijun naoružanih policajaca i sustav koji automatski šalje u zatvor. Šanse za masovni prevrat su male, no dinamika unutar Putinova užega kruga nije nam poznata. Možda i iznenade. No ako mu se ne usude reći da mu loše ide - možemo li očekivati da se usude organizirati prevrat? Osim toga, duga povijest zapadnih sankcija, od onih nametnutih Kubi početkom šezdesetih, pa onih nametnutih Iranu krajem sedamdesetih, do onih pod kojima je bio režim Slobodana Miloševića, vode k zaključku da sankcije prije konzerviraju, pa i jačaju, autoritarne režime nego što ih ruše.
“Čak i ako Putin izgubi kontrolu nad Rusijom, malo je vjerojatno da će ta zemlja odjednom postati prozapadna demokracija”, piše u analizi Foreign Affairs. “Mogla bi se početi raspadati, posebno na Sjevernom Kavkazu. Ili bi mogla postati vojna diktatura s nuklearnim oružjem. Kreatori politike ne bi pogriješili kad bi se nadali boljoj Rusiji i vremenu u kojem bi postputinovska Rusija mogla biti istinski integrirana u Europu; trebali bi učiniti sve što mogu kako bi omogućili takvo što, čak i dok se odupiru Putinovom ratu.” “Bilo bi glupo, međutim, ne pripremiti se i za mračnije scenarije”, zaključuju.
Nitko se Putinu ne usudi reći da griješi
Čini se da u Putinovoj neposrednoj blizini nema ljudi koji bi ga upozorili da je njegova politika prema Ukrajini, osim što je zločinačka, katastrofalna za interese Ruske Federacije, smatra bivši veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević.
POGLEDAJTE VIDEO: UŽIVO O RATU UKRAJINA RUSIJA