Neposredno prije svoje smrti Julia Devaney objavila je šokantan snimak intervjua koji dokazuje postojanje masovne grobnice u irskom gradiću Tuamu.
Ona je godinama radila kao sluškinja u ovom irskom domu za neudate majke i bebe te je potvrdila postojanje neobilježenih grobova na mjestu te zloglasne institucije. Tamo je došla kad je imala devet godina i provela punih 36 godina sve dok se dom nije zatvorio 1961. godine.
Prije godinu i pol dana nakon istraživanja tajnih dokumenata i arhiva samostana u Tuamu koji je danas pretvoren u industrijsku zonu povjesničarka Catherine Corless otkrila je ostatke beba u neobilježenoj grobnici koja se nalazila na imanju St. Mary odmah do ustanove poznate kao "Dom" u kojoj su bile smještene trudne neudane žene, a koju su vodile časne sestre. Ona je utvrdila identitet 796 tijela djece koja su umrla u Domu no točan broj tijela pronađenih u masovnoj grobnici nije poznat.
Kako je povjesničarka tada kazala ostaci su pronađeni u bivšoj septičkoj jami tadašnjeg Doma koji je postojao od 1925. do 1961. godine
Septička jama kao masovna grobnica
Naime, neudate trudnice i rodilje u Irskoj su u to vrijeme bile smještene u institucije poput ove koje su vodile katoličke časne sestre, a to je bio dio kazne kroz koju su u konzervativnoj Irskoj morale proći, kao i način da poštede svoje obitelji "sramote vanbračnog djeteta". U to vrijeme trudne žene koje nisu bile u braku nazivane su "posrnulima" i bile bi poslane u takve centre gdje bi rađale djecu.
Djecu rođenu u Domu davali su na usvojenje, često i obiteljima u SAD, a njihove biološke majke nisu znale što se dogodilo s njihovom djecom. Žene u ovim institucijama tjerane su da rade bez plaće dvije ili tri godine kako bi "iskupile svoje grijehe". Bile su prisiljene nositi uniforme te su im promijenili imena.
Kao razlozi smrti 800 djece bili su pothranjenost, ospice, tuberkuloza, upala pluća, a bebe su obično bile sahranjene bez lijesa na neobilježenom mjestu.
Prema statistici, četvrtina irske djece rođene izvan braka u 30-im godinama umrla je prije prvog rođendana. Za usporedbu, ta je smrtnost bila jednaka onoj iz 17. stoljeća.
Septičku jamu, do vrha punu kostiju, otkrili su najprije lokalni stanovnici 1975. godine kada je ploča kojom je bila pokrivena pukla. I sve do prošle godine mještani su mislili da kosti datiraju iz vremena Velike gladi u Irskoj, tijekom koje je 40-ih godina 19. stoljeća umrlo na stotine tisuća ljudi.
Potpuno zdravi rođeni
John Desmond Dolan jedan je od 796 beba čije je tijelo bilo položeno u masovnoj grobnici.
Dječakova sestra medijima je dostavila dokument u kojem piše kako je porod 22. veljače 1946. prošao u redu te je John pri rođenju težio 3,88 kilograma. Njegova majka Bridget Dolan, kći farmera iz Colnferta, dječaka je rodila uz prisustvo babice imena Bina Rabbitte. Podataka o njegovom ocu nije bilo.
Iako je rođen kao zdrava beba, godinu dana kasnije, Johna su u dokumentima opisali kao 'jadno i mršavo dijete, proždrljivog apetita, koje nema kontrolu nad svojim tjelesnim funkcijama.' a liječnici su ustvrdili da je vjerojatno mentalno zaostao. U domu je uskoro izbila epidemija ospica koju je maleni John dobio i od nje je umro 11. lipnja 1947. Kao uzrok smrti kod Johna navedeno je 'kongenitalni idiot i ospice'.
Inače, u domu su majke skrbile za svoju djecu. Johnova majka Bridget izbačena je iz doma u veljači, prije nego joj je umro sin jer su joj časne sestre našle posao kućne pomoćnice.
Tri godine kasnije, opet je ostala trudna. Njezin drugi sin William Joseph, rođen je 1950. isto kao zdrava beba i nije zabilježeno da se tijekom kratkog života razbolio. Živio je u istom domu kao i njegov brat i umro je kao devetomjesečno dojenče. No nema podataka o razlozima njegove smrti.
Djeca umiru kao muhe
Julia Devaney rekla je kako je to mjesto bilo užasno, hladno, tužno i bez ljubavi i da su djeca "umirala kao muhe". U Domu je živjelo 20 redovnica. Neke su kaže bile ljubazne, a ostale su bile "vragovi".
- To nije bio dom, bilo bi im bolje s pijanim ocem kod kuće. Djeca su imala neki svoj jezik, uopće nisu pravilno govorila. Nikoga nije bilo da ih nauče, nikoga kome je imalo stalo do njih. Stalno su bili uplakani. Išli su uvijek u krevet u 18 sati bilo ljeti ili zimi - ispričala je Julia te detaljno opisala kako je dom izgledao, mirisao i tko je sve dolazio i prebivao tu kroz sve te godine koje je tamo provela. Kazala je da je kroz dom prošlo oko 2000 majki te ih sve detaljno opisala. Njih i njihov nesretan život.