Prva poruka bila je obrzanje.

"Dinamika obnove se ubrzava", poručio je jutros Andrej Plenković. "Cilj nam je još snažnije i s još većim intenzitetom ubrzati proces obnove nakon svih radnji koje smo proveli u 2021. godini", dodao je Tomo Medved.

Kad stojiš na mjestu, onda se i najmanji korak može smatrati ubrzanjem.

Nakon toga, došle su isprike.

"Nakon razornog potresa imali smo još 5000 naknadnih potresa koji su uzrokovali naknadne štete", kazao je Plenković u Petrinji i dodao: "Ova tema je najkompleksnija, jer je proceduralno, tehnički, fizički, financijski i izvedbeno najzahtjevnija". Zoran Milanović u Petrinji je nezadovoljnim građanima poručivao kako "to nije njegova nadležnost", a onda u Majskim Poljanama, na opasku dogradonačelnice Gline Branke Bakšić Mitić da papirologija i dalje šteka, naglasio "propisi su propisi".

Tako je, uglavnom, proteklo obilježavanje godišnjice potresa na Baniji.

POGLEDAJTE KAKO IZGLEDA PETRINJA GODINU DANA NAKON POTRESA:

Atmosfera pobune

Uz isprike i obećanja politike, kao i uz zamjerke i primjedbe stanovnika koji su dolazak visokih državnih delegacija iskoristili za izražavanje nezadovoljstva, pa i kreiranje atmosfere neformalne pobune, transparentima i porukama o tome kako u 365 dana država nije napravila gotovo ništa.

Plenković se u svom obraćanju nabacivao brojkama i skrivao iza statistika, dok je Milanović u svom obilasku prebacivao odgovornost i nudio utjehu. Kakvu samo Zoran "I meni je pukla cijev" Milanović može ponuditi.

Godinu dana nakon potresa koji je ujedinio Hrvatsku, mobilizirao građane i volontere, trgnuo ljude iz apatije i mobilizirao ih u akcijama pomoći i izrazima sućuti, posjet Plenkovića i Milanovića odvijao se u atmosferi apatije, malodušnosti, frustracije, pa i otvorene ljutnje.

Bilo je skandiranja "Hoćemo obnovu", pa i gađanja grudama.

Tromost države

Obilježavanje godišnjice razornog potresa na Baniji poslužio je, umjesto novih jamstava i zbrajanja rezultata, kao bolni podsjetnik na neefikasnost, tromost i nezainteresiranost države. 

Ni u Zagrebu se obnova nakon skoro dvije godine nije pomaknula s mjesta, što onda tek Banija može očekivati.

Njezini građani osjećaju se zaboravljenima i zapostavljenima, kako prolazi vrijeme tako kopni i njihovo strpljenje, a čak i kad se pokušavaju sami organizirati nailaze na sve moguće birokratske i političke prepreke na lokalnim razinama. Trulež s vrha države kapilarno se provlači do svih razina. Uz poneke časne izuzetke.

Dobra volja nije uvijek najbolja, ali čak i ona je izostala u proteklih godinu dana dok se politika bavila sobom, svojim obračunima, blokadama i međusobnim svađama na svima razinama. 

Kao i strahom od pogreške i neuspjeha.

Plenki čuva ministre

Dosad se država obično hvatala financija kao argumenta za sporost i inertnost. A sada novac neiskorišten mjesecima stoji, dok država smišlja projekte, modele i prioritete, dok se ministar zadužen za Baniju bavi kupovinom branitelja, a ministar zadužen za obnovu bavi sukobom s Damirom Vanđelićem.

A premijer Plenković obojicu čuva u svojoj Vladi.

Vlada sutra najavljuje usvajanje programa mjera za ekonomski razvoj Banije od 15 milijardi kuna, što zvuči obećavajuće gotovo kao i program demografske obnove. Kao i program borbe protiv korupcije. Kao i mnoge druge strategije koje u rukama HDZ-ove vlade završe kao mrtvo slovo na papiru.

Jer je Banija prije potresa za Vladu bila mrtvo slovo na papiru.

Puna brzina

Bila je zaboravljena prije potresa, padala je u zaborav nakon potresa, a postala je aktualna tek na godišnjicu potresa.

Na Baniji se slamaju sve slabosti države. Ne samo u donošenju programa i odluka, provođenju planova, već i u djelotvornosti institucija, ponašanju lokalnih vlasti, kaotičnoj birokraciji i administraciji, a onda i u gospodarskoj politici, u razvoju ruralnih područja, privlačenju investitora.

Ubrzanje prečesto može ići u krivom smjeru ili se u punoj brzini možemo zabiti u zid. I sve se završi na isprikama i opravdanjima. Do nove neprilike.