Da bi izašao iz Katara moraš imati izlaznu vizu koju ti daje sponzor, a on te može držati zatočenog do kraja života, kaže jedan od Hrvata koji rade u Dohi.

Za odlazak trbuhom za kruhom u prebogati Katar odlučuju se tisuće ljudi. Motivacija svih je zaraditi kako bi prehranili svoje obitelji, ali se mnogi Nepalci, Filipinci i Indijci vraćaju kući u lijesovima.

Novinari The Guardiana otkrili su stravičnu tajnu. Stopa smrtnosti običnih radnika iznimno je visoka. Ovoga je ljeta svakog dana umirao jedan čovjek, najčešće od srčanih udara iako su to većinom bili mladi ljudi. U dva mjeseca umrlo je 44 ljudi.

Oko 30-ak je Nepalaca spas od brutalnih uvjeta potražilo u svom veleposlanstvu u Dohi. Glad ih je otjerala od kuće u potrazi za boljim životom i otjerala u moderno robovlasništvo. Nepalska veleposlanica za Katar je kazala da je “otvoreni zatvor”.

- Želim pobjeći od ovog užasa, ali nas kompanija koja nas je zaposlila ne pušta. Ljutit sam kako se odnose prema nama, ali smo bespomoćni. Žalim što sam došao, ali što da radim? - rekao je Nepalac koji radi kao građevinski radnik.

Mnogi radnici mjesecima nisu pojeli pošten obrok, neki nisu dobili ni plaću otkako su ondje, a čak su im branili i pitku vodu na gradilištima tijekom najvećih vrućina. Pri ulasku u zemlju, oduzimaju im putovnice pa sve i da žele, ne mogu nikamo.

- Spavamo u malim sobama gdje nas zna biti i po 12. Radimo 12 sati na dan, a nekad prođu i 24 sata da ništa nismo pojeli. Kad sam se pobunio, izbacili su me iz radničkog naselja i nisu mi dali plaću. Prosio sam hranu od ostalih radnika da preživim - kazao je Nepalac Ram Kumar Mahara.

>>>Cijeli članak pročitajte u Expressu...