Bože pa nije moguće, neću sada umrijeti. Nije ovo kraj, ne prihvaćam to. Ne mogu vjerovati da je ovo početak kraja. Ne, ne može, bila je prva pomisao Slavice Aralice (72) bivše profesorice, novinarke i lektorice koja je borbu s rakom dojke počela prošle godine u srpnju.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Jest stanice su kancerogene, a sad treba vidjeti dalje – riječi su koje su Slavicu jednog subotnjeg jutra ostavile bez teksta. Međutim skupila je snage i zapisala što joj je iduće za činiti i kome se treba obratiti.
- Spustila sam slušalicu, zahvalila se doktoru i onda su krenule suze. Raspala sam se! To je bilo nekoliko sati traumatične spoznaje i pitaš se 'je li to sada točka, je li gotovo' – prisjeća se Slavica koja je o dijagnozi obavijestila obitelj i prijatelje.
Zbog njih kako kaže, ona nije odustala.
- Zanimljivo je kad neko kaže da ima dijabetes mi to ne smatramo nikakvom tragedijom. Čovjek ima kroničnu bolest i uzima lijekove. No, zanimljivo je kako takve boleštine ne smatramo tragičnim, ne gledamo je kao točku na život. Kad kažemo 'rak' to je već druga priča. Ja tu riječ nisam mogla izgovoriti do nedavno – priča nam Slavica, ali ipak dodaje kako ima ljudi kojima i te bolesti budu kobne.
Slike u bolnici koje je doživjela, kaže, nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Svatko od njih bori se za život.
- Ležajevi, velika dvorana, tišina, lagana glazba i ljubazne sestre. Vi legnete i ona vam priključi infuziju. Gledate oko sebe dok nekome kapa bijelo, nekome crveno, netko čita knjigu, netko drži zatvorene oči. Jedna tišina, jedna dvorana tihe borbe za život. To je mjesto gdje sjediš i razmišljaš. Prvi put kada sam došla nije mi bilo svejedno, poslije shvatite svi smo mi tu zbog iste stvari, borimo se za život – rekla nam je Slavica koja je imala sreće te nije morala ići na kemoterapije. Ona svako četiri mjeseca ide u dnevnu bolnicu kako bi primi lijek koji sprječava širenje raka na kosti.
Čuvate se kao Bašćanska ploča, znala se našaliti maturantica koja je sa Slavicom spremala veliki ispit. Naime, Slavica je redovno išla na sve pretrage, a to bi preporučila svima.
- Ja sam redovito išla na kontrolu jer moja majka je digla obje dojke. Kada se njoj prvi put utvrdilo rak ja sam svakih 6 mjeseci išla kod doktora – priča nam s daškom sumnje da je u sve prste uplela i genetika.
Kroz godinu dana borbe postala je svjesna 'praznog hoda' od dijagnoze do liječenja.
- Tu je jedan prazan hod u kojem je pacijent prepušten sam sebi da se naručuje na preglede. Zatim slijedi dugo čekanje, potom dogovor za operaciju, sama operacija i svjesnost da to više nisi isti ti, iza čega počinje ona psihološka tortura – kaže nam te dodaje kako ima slučajeva gdje žene od dijagnoze u pravilu čekaju do dvije godine na na ultrazvuk.
Slavica je iz ove priče izašla još jača i kako nam kaže 'zavoljela život još i više'.
Split je i ove godine dio svjetskog projekta u borbi protiv raka dojke! Na četvrtom po rede 'Race for cure' u organizaciji Županijske lige protiv raka u subotu je u 11 sati na stotine ljudi trčalo Rivom u rozim i bijelim i rozim majicama u znak podrške ženama oboljelim od raka dojke.
Ovo je bila prigoda još jednom podsjetiti, te informirati i educirati javnost o Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, koji se u Hrvatskoj provodi od 2006. u cilju smanjenja smrtnosti od raka dojke, otkrivanja raka u što ranijem stadiju i poboljšanja kvalitete života oboljelih od raka dojke.