On je bio dva tjedna na godišnjem i ujutro je trebao početi raditi. Ja sam ga odvezao tamo i desilo se što se desilo. To mu je bio prvi dan na poslu poslije godišnjeg odmora, čovjek koji ni mrava nije zgazio, vjerujte, kroz suze nam je rekao otac Damira Fijale (36).
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
On je bio medicinski tehničar i zaposlenik Doma za starije i nemoćne Vianey u Daruvaru. Njega je u krvavom pohodu hicima iz pištolja, s još petero korisnika, ubio bivši vojni policajac Krešimir Pahoki (51). Među žrtvama masakra je i majka ubojice A. P. Podsjetimo, Krešimir je u ponedjeljak nešto iza 10 sati došao u dom, navodno kako bi podmirio dug za smještaj majke, i počeo pucati. Neki zaposlenici sakrili su se ispod kreveta pa uspjeli pobjeći kroz prozor, no Damir nije bio te sreće. Njegova obitelj shrvana je tragedijom. Njegov otac nam je rekao da je Damir živio s njima u obiteljskoj kući.
- Nije se ženio ni imao djece. Ima brata, on je neurokirurg koji živi u Bjelovaru. Što da vam kažem, supruga je u potpunom šoku - rekao je Damirov otac.
Rekao je da je u šoku te se udaljio. Kratko je samo dodao da je sina odvezao na posao, a sad mu mora birati lijes.
Za Damira u Daruvaru svi imaju samo riječi hvale. Kažu kako je bio istinski dobar dečko, spreman pomoći drugima.
- Jako mi je žao zbog njega. Nije mu se ovo trebalo dogoditi - u suzama nam je rekla Daruvarčanka koja je poznavala ubijenog.
- Bio je jako dobar dečko, odličan i brižan. Brat mu je doktor, tata i mama su divni ljudi. Cijela obitelj je za poželjeti ih za prijatelje i susjede. Zašto oni, kako je on iz svoje dobrote postao meta, to nikad neću shvatiti. Zlo je jučer pobijedilo. Ovo je velika tragedija i neka se zna da je poginuo jedan od najboljih ljudi u našem gradu. Poginule su nemoćne osobe koje nisu nikome ništa skrivile. Damira i svih žrtava se svi moramo sjećati, a ubojica zaslužuje da ga se zaboravi, monstrum - dodaju Damirovi poznanici.
U domu u kojemu se dogodila tragedija jučer nisu željeli razgovarati s novinarima.
- Nema nikoga od šefova tko bi vam mogao dati izjavu - još pod dojmom događaja kratko su rekle zaposlenice dok su u kombi spremali madrace i druge stvari za 13 korisnika privremeno smještenih u Veteranskom centru u Daruvaru.
Tek u jednom trenutku se ispred doma pojavila kći vlasnice Marija I. te samo dodala kako im je prioritet pobrinuti se za preživjele. Među zaposlenicima je bila i djelatnica s kojom se Damir zamijenio za smjenu. Naime, on u trenutku pucnjave nije ni trebao biti na radnome mjestu.
- Nisam spavala cijelu noć, ne mogu - dobacila je kroz suze.
'Čuli smo pucnjeve, istrčali smo van...'
Iz Područnog ureda za socijalnu skrb Daruvar saznajemo da nitko od korisnika, pa ni majka Krešimira Pahokija, ni on sam, nisu bili korisnici centra. Zapravo, u tom privatnom domu nisu imali ni ugovor o smještaju ni za jednog korisnika. Ipak, nakon tragedije angažirali su se koliko mogu kako bi pomogli ljudima koji su premješteni kako bi im se, što je više moguće, olakšao boravak u Veteranskom centru.
- Prolazim tuda svaki dan. Poznajem još tu bivšu gazdaricu, jedna gospođa stara, ona je to prodala, ja sam njoj travu kosio, obrađivao i tako dalje. Onda sam otišao iz Daruvara, a tu su napravili taj starački dom. Ubojicu su navodno pustili jer je došao mami - kaže nam Zdravko, koji stanuje u blizini doma.
Kaže da nije ubojica došao platiti, da je on samo to rekao.
- Ima neku jadnu kuću u Donjem Daruvaru. Taj čovjek, iako je imao dobru plaću i dobru mirovinu, u životu nije napravio ništa. Čuo sam da nisu plaćali redovito pa su mu rekli da neće držati njegovu mamu u domu zabadava. I onda je njemu pukao film - priča Zdravko.
U cijeloj ulici, ali i gradu vlada potpuni šok. Daruvar ne pamti ovakav slučaj, da netko usred dana upadne i ubije šestero ljudi.
- Ma to je bilo strašno. Čujemo četiri pucnja i izađemo na kapiju, izađe susjeda preko, treći susjed, utišalo se, više ništa nismo čuli, vratili smo se u dvorište. U početku nas nije bilo strah, nismo znali što se dešava, izašli smo i komentirali, ima tu majstor, on uvijek nešto radi, susjeda je mislila da netko baca petarde, nije nam na pamet palo da bi netko u 10 sati pucao iz oružja, pištolja - pričao je susjed Zdravko.
Susjeda Slavenka Skramančin poznaje vlasnicu. U dobrim odnosima su, a žena je, kaže, potpuno izvan sebe.
- Išle smo zajedno u crkvu i na križni put. Dobra je žena i dobro je brinula za te svoje korisnice. Ubojicu nisam poznavala niti sam ga ikad vidjela. Osuđujem liječnike koji su znali njegovo ponašanje i trebali su ga dati na liječenje, trebao je biti pod stalnim nadzorom - smatra Slavenka.
Častio pićem uoči masakra
Prema njezinu mišljenju, institucije su u ovom slučaju definitivno zakazale.
- Smatram da su institucije krive 50 posto za to što se dogodilo, a 50 posto njegova psiha. To se vjerojatno moglo spriječiti - govori Slavenka i dodaje kako se ne boji.
Podsjetimo, ubojica je, ispričali su njegovi susjedi, prije krvavog pohoda prvo otišao do dućana koji se nalazi u blizini njegove obiteljske kuće. U taj je dućan dolazio svakoga dana, nekad i po dva puta, te se ispred njega znao družiti s poznanicima. Kupio je cigarete i počastio dvojicu poznanika pivom.
- Došao je u trgovinu prije 10 sati, inače nikad nije dolazio tako rano. Poznanik ga je odvezao do doma, kad sam čuo što je bilo, mislio sam da nije i njega upucao. Bio je prgav, znao je biti i agresivan. Hvalio se da je bio vojni policajac. Svi su znali da uvijek ima pištolj kod sebe. Nije ga pokazivao, ali ga je držao otraga, za hlačama - rekao nam je njegov poznanik kojega je kobnog dana počastio.
Prije odlaska u dom otišao je u obližnji kafić, gdje je, kažu mještani, počastio neke radnike iz tvrtke u kojoj je njegov pokojni otac radio.
- Idem nešto obaviti - rekao je i otišao prema domu.
Ubrzo nakon toga ulicom su odjeknuli pucnjevi, prvo četiri, a onda još nekoliko. Stanari u prvi mah nisu znali što se zbiva.
Nakon krvavog pohoda, ubojica se vratio u isti kafić, gdje je navodno konobarici rekao da mu donese pivu, a zatim i da ih je sve "ukokao". Ona je u prvi mah mislila da nije ozbiljan, da se šali, no nakon što je izvadio pištolj i stavio ga na stol, shvatila je da nešto nije u redu. Ubrzo je do kafića stigla policija, koja je uhitila Krešimira. Nije se opirao.