Pripadnik Javne profesionalne vatrogasne postrojbe Osijek Antun Hršak (54) bio je jedan od samo dvojice vatrogasaca iz Osijeka koji su sudjelovali u vojno-redarstvenoj akciji Oluja.
Pet dana prije Oluje s kolegom je krenuo za Zadar na ispomoć s jednim vatrogasnim vozilom. U rano jutro 5. kolovoza poslali su ih za Gračac. Na teren su išli vatrogasnim kolima, a vozili su se iza vojske i policije.
- Čuli smo da se na Velebitu još vode borbe jer je bilo pucnjeva i eksplozija. Na cesti od Gračaca prema Obrovcu ušli smo u tunel. Tu nam se vozilo pokvarilo i stalo. Zatekli smo se u praznom tunelu te na terenu za koji nismo znali kome pripada i je li naša vojska tuda uopće prošla. U vozilu smo imali samo jednu pušku papovku i pet metaka tako da bi bilo kakva eventualna obrana od napada bila smiješna. Kad smo čuli da jedna skupina vojnika ulazi u tunel, a nismo znali čiji su, sakrili smo se u kamenjar. Izašli smo tek kad smo vidjeli da su to pripadnici Poskoka iz Zadra - prisjeća se Antun svojeg početka Oluje.
S bzirom na to da na terenu nije bilo zapaljenih kuća ni objekata, njihovo je vozilo bilo zaduženo za podjelu vode vojsci, policiji i stanovnicima na terenu.
- Naišli smo na punkt UN-a na kojemu su bili gladni i žedni Pakistanci te smo im dali vodu. Po dolasku u Gračac zatekli smo našu vojsku. Bili su pod punom ratnom spremom.
Premoreni i iscrpljeni od nespavanja, a vani 40 stupnjeva. Pod kompletnom opremom polijevali smo ih hladnom vodom i to im je toliko značilo - kaže Antun.
Sljedeći dan Oluje su Hršak i njegove kolege upućeni preko Drniša za Knin. Uz cestu prema Kninu ležalo je puno napuštenih automobila, traktora, pa i uništenih tenkova. Vjetar je raznosio novčanice krajinskih dinara, a okolna polja bila su puna zrelih lubenica. No zbog upozorenja na mine iznenađenja nitko ih nije smio dirati.
- Iz pojedinih kuća izlazili su civili, uglavnom starije stanovništvo, kojima smo davali vode. U Kistanju sam kao suvenir uzeo tablu na ćirilici. Svaka kuća u Kistanju imala je crnu tablu s mrtvačkom glavom. Svuda je bilo puno uginule i ranjene stoke. Zadnji dan Oluje bio sam u Ličkom Petrovu Selu. Dok smo tamo točili vodu, iz obližnje šume izašlo je 50-60 civila, bosih, gladnih, žednih, koji su izgledali kao iz logora. Bili su to muslimani koji su se sakrili u šumu. Naša policija im je davala hranu i vodu - prisjeća se Hršak, koji je idućih dana na tom terenu imao zadatak prati ulice i uklanjati prepreke. Tijekom jedne ophodnje sreo je i generala Gotovinu, a vodu je vozio i Janku Bobetku te njegovu stožeru. I danas kaže da mu je čast što je sudjelovao u Oluji.
Heroji, šaljite nam svoje stare fotografije
Bili ste vojnik ili ste na drugi način pomagali u oslobođenju Hrvatske. Prisjetite se s nama u povodu 20. godišnjice Oluje i budimo zajedno ponosni. Priče i fotografije pošaljite nam na e-mail: nostalgija@24sata.hr ili na adresu 24sata, Oreškovićeva 3D, 10 000 Zagreb