Uvjeren sam da je Tomislav Pedro koji bi trebao visjeti, tj. odgovarati za nerad policije i pravosudnih organa, mišljenje je nekolicine stanovnika Orahovice, koji vrlo dobro poznaju Tomislava Viktora Basu (49).
On je uhićen u srijedu u Zagrebu zbog sumnje da je sudjelovao u ubojstvu Ibrahima Dedića, vlasnika Promdei banke, u srpnju 1999. godine. Braniteljska populacija na virovitičkom i orahovičkom području zgrožena je te smatraju da je njihov nekadašnji sugrađanin tek žrtveno janje.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Njegovi prijatelji i suborci smatraju da Basa treba platiti ceh u slučaju da sin pokojnog Dedića uspije s tužbom protiv Hrvatske jer je velik novac u igri. Onda je najbolje pronaći krivca.
Basu, koji je državljanin Hrvatske, Nizozemske i Švicarske, sumnjiče da je 3. srpnja 1999. oko 22.30 sati s dvojicom još nepoznatih počinitelja pričekao Dedića u haustoru zgrade u Ivekovićevoj ulici u Zagrebu, gdje je ubijeni živio. Nakon što je Dedić ušao u zgradu, iz automatskog su oružja prema njemu ispalili više streljiva pri čemu je Dedić zadobio mnoge strijelne ozljede glave i tijela, od kojih je na mjestu preminuo.
Basu su u četvrtak ispitali u zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu, gdje se branio šutnjom.
Još traže dvojicu napadača
Sudac istrage odredio mu je jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od bijega. Basa, koji nikad prije nije evidentiran, rođen je u Nizozemskoj. Majka mu je Nizozemka i tamo živi. Jedan mu brat živi u Orahovici s obitelji i nije želio razgovarati za medije, a drugi radi na platformi i bio nam je nedostupan. Trojica njegovih suboraca i prijatelja s kojima smo razgovarali kažu kako bi “dali ruku u vatru” da je nevin jer on nije osoba koja bi takvo što mogla i pomisliti.
- Poznajem tu obitelj iz vremena prije Domovinskog rata i doista se radi o časnim i nadasve poštenim ljudima. Tomin, sad već pokojni, otac otišao je 70-ih godina prošlog stoljeća u Nizozemsku i tamo se oženio. Tomislav je ubrzo rođen u toj zemlji, a kad su 1991. godine pravi i pošteni domoljubi iz inozemstva, poput cijele obitelji Basa, krenuli braniti Hrvatsku, a oni drugi u inozemstvo, tad smo se ponovno sreli - govori nam Nikica Krpan (65), koji je živio u Orahovici, a od umirovljenja živi u Virovitici.
- Kažu da je bio nedostupan. Čista debela laž, jer je svake godine dolazio u Hrvatsku i boravio po nekoliko mjeseci. Ne mogu prihvatiti da bi on mogao biti ubojica - kaže Krpan, a druga dva suborca to potvrđuju. Sva trojica kažu kako se Basa uvijek pojavljivao na obljetnicama njihove postrojbe.
- Znam da je prije nekoliko godina bio uhićen tijekom ribolova na Dravi. Tad su ga pustili, a da ni sami nisu znali zašto i po kojoj je osnovi uhićen. Kad je doznao za tjeralicu, odlučio je doći u Hrvatsku da razjasni stvari. Pa koja bi budala, a on nije lud, to napravila ako je kriva?! Trebao je ove godine s jednim švicarskim generalom, koji je, kao i on, zaljubljen u motocikle, doći u Hrvatsku.
'Zašto se javio ako je kriv?'
Da je barem polovica stanovnika časna i poštena poput njega, bili bismo Švicarska. Ne ona o kojoj govori Kolinda Grabar Kitarović nego ona prava Švicarska, u kojoj sam ja rođen - govori nam Stjepan Pišta Kaltenbaher dok mu glas od ljutnje podrhtava.
Što se tiče tužbe koju spominju, Ibrahimov sin Alen Dedić doista je 2009. tužio Republiku Hrvatsku tražeći deset milijuna kuna odštete. Smatra da je za njegovu smrt odgovoran MUP, odnosno PU zagrebačka, koja Ibrahimu nije pružila adekvatnu zaštitu iako su ga prije atentata sedam puta pokušali ubiti. Tvrdio je da je njegov otac tražio pomoć od tadašnjeg ministra unutarnjih poslova te je uputio više poziva MUP-u, koje oni očito nisu shvatili ozbiljno.
Naveo je i da, nakon što je njegov otac ubijen, istražni postupak nije utvrdio tko ga je ubio niti je ubojica ikad pronađen.
- Ibrahim Dedić bio je javna osoba te je 1989. otvorio prvu privatnu banku, koja je iznimno dobro poslovala. Imao je otvorene 43 poslovnice u RH, nekoliko u BiH i Sloveniji, a njegova imovina tad je vrijedila 53 milijuna DEM (njemačkih maraka), dnevno je zarađivao i do 100.000 DEM - stoji u tužbi. Općinski građanski sud u Zagrebu u svibnju je tužbu odbio, a odluka je postala pravomoćna u rujnu iste godine. No u studenom prošle godine Dedić je zatražio reviziju postupka na Vrhovnom sudu. Ona mu je dopuštena te je spis sad tamo.
U obrazloženju presude sud, između ostalog, navodi da su, prema službenim policijskim podacima, na Dedića pokušana dva atentata tijekom 1997. i 1998., nakon kojih on nije tražio policijsku zaštitu. Prihvatili su i argumentaciju policije da se Dedićev sin nije samoinicijativno javljao policajcima niti se kod njih raspitivao o rezultatima kriminalističke obrade.
Operativna akcija 'Jarun'
Istraga je, kao i u mnogim drugim neriješenim likvidacijama iz ‘90-ih, bila puna “rupa”, aljkava, pa ponekad i traljava, uz možebitne opstrukcije korumpiranih pojedinaca iznutra, pa i dan danas deseci najokrutnijih likvidacija mahom na području Zagreba nisu riješeni i egzekutori su još na slobodi.
Kako pouzdano doznajemo, zbog slučaja likvidacije bankara Ibrahima Dedića tad je uspostavljena tzv. operativna akcija Jarun, čiji je cilj bio permanentno prikupljati saznanja o ubojicama, a koja je ostala na snazi sve do danas, što za druge slične slučajeve likvidacija i nije bila praksa. U knjizi “Hrvatska mafija”, u izdanju 24sata, opisano je da je Ibrahim Dedić poznat po aferi s lažnim slovenskim tolarima iz studenog 1992. Tad je slovenska policija uhitila Dedića, koji je u zatvoru proveo osam mjeseci.
Pokojni bankar svojedobno je sam pričao kako su njegovi ljudi lomili prste i davili u bačvi vode kako bi prisilili dužnike da vrate novac. U krim miljeu pronijelo se više teorija o mogućim ubojicama, jedna od njih bila je da su ga pripadnici kažnjeničke bojne reketarili zato što je bio musliman. Druga verzija bila je da je Dedić angažirao ljude koji su likvidirali Željka Šobota jer je on tražio povrat duga. Dedića su potom navodno ubili Šobotovi ljudi radi osvete. Neki ističu i da je Dedić bio sudionik kupnje deviza bezvrijednim jugoslavenskim dinarima prije početka rata.
'Tomu znamo u dušu, on to nije počinio'
Prošli smo sva ratišta od Slavonije do dubrovačkog zaleđa, kaže Nikica Krpan.
Otkriva nam da je Tomislav Viktor Basa napustio vojsku 2000. godine. Prije toga bio je dozapovjednik brigadira, sad pokojnog Pave Vukelića. Basa, Krpan i Vukelić su kao dragovoljci osnivali diverzantski vod 132. brigade. U ljeto 1994. godine njih 22 su pristupili 81. Gardijskoj bojni kao profesionalci u Virovitici pod zapovjedništvom Renata Romića, a taj vod, u kojem su bili Basa, Krpan i Stjepan Pišta Kaltenbaher, prerastao je u izvidničko-diverzantsku satniju.
- U svim tim operacijama isticao se Tomislav hrabrošću, poštenjem i uvijek je bio na pomoć drugome, ne tražeći ništa za uzvrat. Družili smo se sve vrijeme. Kad je Tomica zasnovao obitelj s djevojkom koja je podrijetlom iz Feričanaca i živjela je u Švicarskoj, nismo se grlili ni ljubili, ali smo bili odani jedan drugom u ratu i nakon njega. Ova medijska hajka i pompa da je Tomica ubio Dedića me zgrozila jer ga poznajem u dušu. Godinama smo u ratu bili jedan uz drugoga i u takvim situacijama ljudi se toliko zbliže da među njima nema tajni i misli koje jedan drugome ne povjeravaju. Da je imao nekih sklonosti prema nepoštenim rabotama, sigurno bi se otkrio. U najmanju ruku su to insinuacije koje su mu uništile život - ogorčen je Krpan.
Stjepan Pišta Kaltenbaher od silnog šoka jedva može govoriti. Basa je kum njegovoj kćeri.Tvrdeći da je pet ratnih godina gotovo spavao s Tomom, kako su ga najčešće zvali, pokazuje nam mobitel, u kojem je vidljivo da su Pišta i Tomica razgovarali prije dva dana.
Kaže da se Tomica nije vidio u Hrvatskoj i zbog toga je odbio ići na školovanje u inozemstvo kao perspektivan kadar HV-a. Pišta nam je otkrio i da je Basina kći rođena 9. rujna 1999., iste godine kad je u srpnju ubijen Dedić, te sumnja da bi zadnja dva mjeseca prije rođenja kćeri dolazio u Hrvatsku jer pretpostavlja da je bio uz suprugu.