Novinar David McWilliams nahvalio je šibensku bolnicu i liječnike u svom tekstu na portalu Independent.
Naime, dok su bili u zračnoj luci u Dublinu, sinov prijatelj požalio se na bol u koljenu. Do večeri je nastala velika oteklina pa ga je odlučio odvesti u lokalnu bolnicu. Naučen na redove u irskim bolnicama, pripremio se na višesatno čekanje.
No, onda se dogodilo nešto neočekivano, uopće nisu morali čekati. Kako dalje piše, u čekaonici novog krila Hitne pomoći bilo je mnogo pacijenata, ali pet medicinskih sestara je bilo u stanju pripravnosti. Jedna od njih, koja je pričala engleski, počela je ispunjavati formulare govoreći im da se ne brinu.
- Donijela je kolica i pozvala liječnika koji je dijagnosticirao infekciju zbog čega su odmah zakazali operaciju. U dječakovom koljenu je bilo oko dvije litre vode koju je trebalo izvaditi. Budući da je dječak jeo u avionu, zahvat su morali malo odgoditi kako bi bili sigurni da će lokalna anestezija djelovati. U tom trenu, u bolnici smo bili samo 10 minuta - opisuje u svom članku McWilliams, te dodaje da je liječnik za svaki slučaj naručio dječaka na rendgen i ultrazvuk.
Kako bi čitatelji bili svjesni situacije i okruženja u kojem se zatekao, novinar napominje da Hrvatska ima podjednaku populaciju kao Irska, no BDP upola manji. Čitateljima koji su stekli dojam da su bili jedini u Hitnoj, ponovo napominje kako su svi djelatnici bili zaposleni jer je vrijeme godine u kojem se broj posjeta udvostruči zbog mnogih turista. Kako su mu liječnici u šali rekli, mnogo češće njihove usluge zatraže pijani turisti nego lokalno stanovništvo.
- Radiolog je utvrdio kako nema oštećenja na koljenu, no dječak je morao na operaciju. Na savršenom engleskom liječnik mi je ispričao kako je razmišljao o preseljenju u Irsku jer je čuo od kolege, koji je već tamo, da liječnici dobro zarađuju. Usput smo razgovarali o Svjetskom nogometnom prvenstvu, o tome kako su njihovi dečki igrali loše te kako mora dječaka još poslati na krvne pretrage. I to je bilo gotovo u sekundi - piše McWilliams.
- Medicinska sestra nas je tražila europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja, ali kako je nismo imali rekla je da će putovnica biti dovoljna - dodaje novinar i napominje da ih ni u jednom trenutku nitko nije tražio novac.
Oduševljeni McWilliams ističe da je nakon sat vremena dječak bio smješten u svoju sobu, sestre su bila jako ljubazne, a asistent na operaciji ih je uputio u detalje zahvata. Dok je dječaka pripremala za operaciju, sestra mu je pričala da bi htjela doći raditi u Irsku jer je plaća u Hrvatskoj loša. Bolnički asistent mu je objašnjavao kako je veliki obožavatelj Poguesa, a potom su mu ponudili ručak. McWilliams napominje i da bolnica koristi generičke lijekove, a ne brendirane.
'Jednostavno se morate zapitati kako im to uspijeva?'
Dječak je isti dan operiran, a u bolnici je ostao pet dana. Mogli su ga posjećivati tijekom cijelog dana. McWilliams svoje iskustvo s hrvatskim zdravstvom u zaključku opisuje kao vrlo jednostavno, ugodno i prije svega učinkovito.
- Ne znam zašto je sve tako dobro ispalo. Možda smo samo imali sreće. Ovo iskustvo bilo je posve drugačije od onih u Irskoj. Ne znam zašto se kod nas toliko čeka, ali očito je da ne mora biti tako. U zemlji s duplo manjim BDP-om uvjerio sam se kako zdravstvo dobro funkcionira. Jednostavno se morate zapitati kako im to uspijeva? - stoji u zaključku Davidova iskustva.