Možda i najtraženiji čovjek u Velikoj Britaniji kojem je engleska policija pokušavala ući u trag te ga uhititi gotovo četvrt stoljeća, više od deset godina se skrivao u – Hrvatskoj.
Uhvaćen je prije dvije godine u Berlinu, a nedavno su u Londonu osudili Justin Martin-Clarka (62) na doživotni zatvor zbog ubojstva, organizirane prijevare i preprodaje droge. U zatvoru će biti najmanje 25 godina, tek kada bude imao 87 godina moći će zatražiti pomilovanje.
Priča o korpulentnom Ircu je gotovo predložak za triler. I prije ubojstva u St. Albansu 1993. Justin Clarke bio je uključen u brojne sumnjive aktivnosti, a proveo je neko vrijeme i u Legiji stranaca. U Engleskoj je, pak, ubio 43-godišnjeg Paula Milburna nakon što je posao s preprodajom droge (zapravo mu je pokušao podmjestiti lažnu marihuanu) pošao po zlu. Tu kreće njegov život u bijegu, ali ne baš u sjeni.
Martin Anthony Maher, što mu je jedan od brojnih alijasa, nakon zločina je pobjegao na Balkan. Čini se da je potražio svoje stare prijatelje iz svjetski poznate postrojbe. Pridružio se hrvatskoj vojsci i to čini se oportunistički. Nakon rata živo je na Makarskom primorju.
Iz ove “mirne” faze koja je trajala godinama ostalo je tek sjećanje na rabijatnog Irca kojem nije bilo mrsko potući se, pogotovo kad popije, a nekoliko puta je intervenirala i policija. Inače nije bio od pretjeranog kontakta ni druženja. Uglavnom se držao za sebe, u Vinjanima Donjim je pokrenuo vlastiti obrt gdje su ga viđali u njegovom kombiju – Irac nedaleko Imotskog nije baš uobičajena pojava. U Baškoj Vodi ga skoro svi znaju.
Mještani govore kako je bio dobar s Veljkom Đuzelom (59) iz Zagreba, vlasnikom hotela Dubravka, koji ga je i angažirao kao zaštitara. Đuzel je svojedobno uhićen i osumnjičen je 2006. zbog prijetnji općinskom načelniku Jošku Roščiću. U pitanju je bilo 15.000 njemačkih maraka navodno “posuđenih” Roščiću još 2000. godine, a “kuvertu” s novcem je navodno odnio upravo Clarke. U međuvremenu su se i oni posvađali, oko terase ispred hotela Dubravka. Đuzel je prostor dao u najam hrvatskom Ircu, ovaj pak u podnajam. Otprilike u to vrijeme je Justin Clarke dobio sina s našom, puno mlađom djevojkom.
Da li je državljanstvo dobio zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu ili te veze, ne zna se. Kasnije je radio u Kataru kao zaposlenik jedne naše poznate tvrtke. Iako je to bila “gaža” iz snova, s nominalnim šefom (znao ga je odranije) gotovo da je uspio organizirati svoj mali svijet. Otamo je pobjegao s lažnom putovnicom, nakon što su lokalna policija i specijalci opkolili prostor u kojem je boravio.
Vratio se u Hrvatsku, navodno preko Mađarske, ali pred ulazak Hrvatske i europskog uhidbenog naloga opet je nestao.