Mi smo kao mulci isto imali klub. Zvali smo ga Ćumez. 

Provalili smo u napušteni tržni centar i preuredili jedan od prostora. Kupili kauče od bivših narkomana iz Reto centra, sklepali stol, zabarikadirali vrata pur pjenom i lancima. Imali smo i one Tiki baklje. Tu smo pili, svirali i dovodili cure. Skrivali se kad bi pobjegli iz škole. Vijećali, planirali i kemijali. Uvijek ću pamtiti koliko mi je bilo krivo kad su nas napokon rastjerali.

I zato sad, na neki neobični način, čak pomalo suosjećam s jazavcima koji su se sastajali u svom Ćumezu, tamo u Slovenskoj 9. 
Ne zbog njih, zaboli me za njih. 

Nego zbog Ćumeza, razumijete? 

Uzeli su im ga.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE