Prošlo je 15. godina od smrti Ivice Račana, nekadašnjeg hrvatskog premijera i predsjednik SDP- a. Preminuo je 29. travnja 2007. u zagrebačkom KBC-u nakon što se zbog teške bolesti povukao iz političkog života. Liječnici su 31. siječnja 2007. otkrili da bolovi u ramenu koje je Račan neko vrijeme trpio nisu posljedica "smrznutog ramena", nego je u pitanju maligni tumor. Nekoliko tjedana prije smrti, 11. travnja, podnio ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. U ispovijesti za Express 2019. godine njegov prijatelj Slaven Puljak iz Pučišća prisjetio se čime nas je sve zadužio. S Račanom je proveo tjedne i tjedne dok je bio bolestan. Nekoliko dana uoči Međunarodnog praznika rada, dok je Račan još bio pri svijesti i u dobroj kondiciji Puljak mu je rekao kako nikada nije slavio 1. maj izvan Brača te da ide dva dana doma te da će se vratiti. "Razumijem prijatelju. Samo ti idi i pozdravi Lucu", rekao mu je tada Račan.
- Išao sam nekim noćnim autobusom. Čim sam stupio na supetarsku rivu, zvoni mi mobitel i vidim da me zove Dijana. Odmah sam znao da je to kraj - prisjetio se tada Puljak.
Kazao je kako Račan svoj karcinom nije tajio od javnosti kao što je tajio primjerice Franjo Tuđman.
- Sjećam se, svaki put kad bih došao u Zagreb, našli bismo se i zaigrali preferans. I taj jedan put sreli smo se kod njegovog sina Ivana, on je malo kasnio, i to je bila prva partija koju nismo završili, jer ga je rame nepodnošljivo boljelo. A imao je veliku toleranciju prema boli - ispričao je Puljak.
Nesnosna bol u ramenu bio je simptom koji je ubrzo doveo do dijagnoze karcinoma. Ivicu Račana poslali su na kraće liječenje u Münchenu, gdje su ga dvaput operirali. Tamo je s njim išao Puljak te Rajko Ostojić. Ispričao je kako su se u to vrijeme šalili s kirurgom koji je operirao Račana te da mu se vratilo raspoloženje. Račan se vratio u Zagreb. Otišao je kod sina Ivana gdje je prvu puta vidio unuka Ognjena, od mlađeg sina. Nakon nekoliko dana javio se Puljku telefonom te mu rekao kako mu je opet otkriven tumor, ovaj put na mozgu.
- Rekao je da će biti na Rebru. Nekih 15 ili 20 dana stalno sam bio tamo. U bolnici je napisao onu čuvenu oporuku da se povlači iz politike, neka pronađu novu snagu i tako dalje. Dok je bio tamo, uvijek je hodnik na odjelu dr. Paladina bio prepun. Svi su ga htjeli pozdraviti, stisnuti mu ruku, tako da je to postalo i malo kontraproduktivno - kazao je u ispovijesti.
Prisjetio se i ranijih dana.
- Nakon napuštanja Kongresa, kad je već svakome bilo jasno da Jugi nema spasa, pokušao je da se barem raziđemo na miran način. Recimo, prijedlog za koji je bio i Tuđman, a Tuđman ga je jako cijenio, bio je da dogovorimo konfederaciju, što bi omogućilo razlaz bez krvoprolića - podsjetio je Puljak.
Bilo je čak i realne šanse da taj plan uspije, kazao je. Napomenuo je kako je Račan sa svoje strane učinio sve što je mogao kako bi spriječio vrh JNA u napadu na Hrvatsku.
- Cijela generalska vrhuška Pete armijske oblasti čitavu noć ga je lomila u njegovom stanu da dopusti zeleno svjetlo za de facto državni udar. Međutim, na kraju su njegove riječi bile: 'Samo preko mene mrtvog.' I ostalo je povijest - naveo je Puljak.
Uslijedili su prvi demokratski izbori na kojima je on časno priznao poraz, o čemu bi se još moglo diskutirati, a onda i prvi izbori u samostalnoj Hrvatskoj nakon kojih je SDP ostao na samo 5 posto, da bi 2000. godine opet doveo SDP na vlast.
- Nemojte zaboraviti da mu mnogi od kritičara prigovaraju da je previše popuštao, da je bio kompromiser, da je bio ovo, da je bio ono. Ali, da nije bilo njega i SDP-a, u ono doba nacionalističke i šovinističke euforije ne biste se mogli pojaviti niti na ulici - ispričao je.
Puljak je ispričao i kako je Račana jako cijenio i kardinal Franjo Kuharić. Sljedeća stvar koju je Puljak istaknuo kao veliku Račanovu zaslugu je i tranzicija nakon Tuđmanove smrti, iz Hrvatske 90-ih u Hrvatsku kojoj su se naglo otvorile demokratske i europske perspektive.
- On je nakon Tuđmanove smrti zatekao Hrvatsku znate već kakvu. Pa je njegova vlada sredila financije, otvorila se prema EU, započela je gradnju autoputa. Sasvim jedna druga država u kratkom periodu. Šteta što nije dobio drugi mandat, što nije uspio provesti sve one zamisli koje je imao, da Hrvatska postane prava socijaldemokratska zemlja nordijskog tipa - ispričao je.
Račanu je bilo jasno da Hrvatskom više nijedna stranka nikada neće moći vladati samostalno, da nitko nakon Tuđmana neće moći na takav način osvajati vlast na izborima. Samo, takvu koaliciju kao što je bila ona iz siječanjskih izbora 2000., nije bilo lako voditi, napomenuo je Puljak.
- I ta koalicija bila je vreća rogova. Sigurno je i to utjecalo na njegovu bolest - kazao je.
Prijateljstvo između Ivice Račana i Slavena Puljka razvilo se tako što su se družili u Pučišćima, gdje je jedan imao vikendicu, a drugi je domaći. Puljak je za Račana govorio kako je bio stvarno skroman čovjek.
(Slaven Puljak cijelu je priču ispričao za Express 2019. godine kada je tekst prvi put objavljen, a mi ga prenosimo u cijelosti)