Kako je moguće da je projekt izgradnje najpravednijeg mogućeg društva u Sovjetskom Savezu završio najstrašnijom zamislivom represijom? Je li staljinizam neobična socijalno-patološka aberacija svjetske povijesti ili je riječ o neželjenom produktu politike kao takve? Što ako Staljin nije nikakav orijentalni despot i pojava strana zapadnoj civilizaciji nego je koncept staljinističke diktature duboko ukorijenjen u europskom modernizmu - zapravo jedna od njegovih logičnih posljedica? To su neka od pitanja na koja je u svojoj novoj knjizi “Gutaljinščik: Pasternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature” pokušao odgovoriti ugledni sociolog i publicist Ozren Žunec. Koristeći se opsežnom literaturom, Žunec je na gotovo 700 stranica temeljito istražio genezu i razvoj Staljinove apsolutne vlasti, pri čemu mu je Shakespeareov Macbeth poslužio kao nosiva ideja i teorijski okvir razumijevanja staljinističke diktature. U Žunecovoj interpretaciji, brojne paralele koje se mogu povući između Staljina i Macbetha sugeriraju nam da bi staljinistička diktatura mogla biti posljedica dosljednog provođenja političke logike bez moralne zadrške i bez poštovanja elementarnih ljudskih vrijednosti. Kao što nam je Macbeth blizak kad noću bdijemo zdvajajući nad posljedicama svog djelovanja, Staljin je čovjek kojega možemo prepoznati u mnogima od nas koji se s apsolutnom predanošću posvete nekom svom cilju.