Tijekom više od pola stoljeća karijere, književnik i novinar Pero Kvesić (1950.) prešao je domaće novinarstvo uzduž i poprijeko. Obrazovanjem sociolog i filozof, surađivao je u Startu, pisao je i bio urednik u svim zagrebačkim omladinskim novinama: Omladinskom tjedniku, Studentskom listu, listu Tlo, Pop-expressu, časopisu Pitanja, Erotici. Jedan je od pokretača omladinskog kluba Jabuka, krajem sedamdesetih glavni urednik Poleta. Pokrenuo je časopis i biblioteku Quorum, bio urednik zabavnika Miki Maus, crtao stripove i novinske ilustracije, izmislio Male leteće medvjediće. U književnost je zakoračio krajem 1960-ih objavljivanjem priča po novinama, ukoričenih 1975. u legendarnu zbirku “Uvod u Peru K.”, te je do danas objavio dvadesetak knjiga. Imao je, kaže, sreću što je bio mlad u 1960-ima, godinama osvajanja slobode, godinama osjećaja da se nešto mora - i optimizma da se može - napraviti. Njegov život pun je istraživanja, intelektualnih, umjetničkih, seksualnih, život koji se živi punim plućima. “U razdoblju života između dva koncerta Dire Straitsa u Zagrebu bio sam u najboljim godinama, afirmirani novinar, glavni i odgovorni urednik najpoznatijih omladinskih novina, popularni pisac prostih priča u magazinu Start, jugoslavenskoj varijanti Playboya, glavna fora, duhovni vođa, učitelj cijele generacije mladih novinara, autoritet, guru”, opisat će u jednoj priči sam sebe Pero K. Kasnije će napisati da ga, ako i jest proživio mladost u boljim vremenima, ni ona loša nisu mimoišla: njegove najbolje godine pale su u najgore vrijeme. O životu Pere K., vremenima u kojima se odvijao i brojnim istaknutim protagonistima tih vremena svjedoče njegove knjige, lepršave, bockave kronike jednog života proživljenog iskreno i bez zadrške, servirane uz obilje autoironije dokazanog humorista, erudicije intelektualca duboko uronjenog u svijet koji ga okružuje, empatije čovjeka iskreno zainteresiranog za ljude. Taj interes ga pokreće i danas, kad s nedavno navršenom 71 godinom, sputan lošim zdravljem, gotovo više i ne izlazi iz svoje kuće na jednom zagrebačkom brdu. Tako, fizički udaljen od društvenih događanja i prije izbijanja aktualne pandemije, piše svoj blog Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu, iz kojega je 2018. nastala istoimena knjiga, aktivan je na Facebooku, a upravo radi na nastavku nagrađivanog dokumentarca “Dum spiro spero” iz 2016. i pokušava dovršiti autobiografiju, toliko opsežnu, kaže, da u nju stane samo prvih 30 godina njegova života. Uskoro planira u Galeriji Greta napraviti novu, proširenu varijantu izložbe “Pokojnici” iz 2016., koja donosi fotoportrete ljudi koje je godinama svakodnevno objavljivao na svojem blogu Bablfotograf. Nedavno je tiskao, i to u samo 12 primjeraka, knjigu pod naslovom “Cameo”, zbirku prepiske iz godina kad je bio tajnik Društva književnika Hrvatske. Tim povodom našao je vremena i za ovaj razgovor za Express, u kojemu svaka tema koje se dotičemo eksplodira u nizu pripovjedačkih asocijacija, jer Pero je ponajprije - pričatelj priča. A dobre priče, kao i dobre teme, reći će Pero K., imaju svoju snagu. Nevažno je kako dolazi do svojih priča - najvažnije je da nam ih ispriča. Pa evo njegove priče.