Prodaja je prošle godine bila slaba, a bila je milijun puta bolja od ove. Ljudi bi ove godine trebali kupovati više jer je korona, ali nitko ništa ne kupuje. Da kažem da je dobro... nije dobro...
Govori nam to Ivan Tomčić koji prodaje svoje voće i povrće na zagrebačkoj Zelenoj tržnici.
POGLEDAJTE VIDEO: Gužve na tržnicama
Bili smo tamo u četvrtak provjeriti ponudu i cijene, a u razgovoru sa starosjediocem Ivanom, doznajemo da rijetko tko dolazi na Zelenu tržnicu, a ponuda je bogata, cijene su uglavnom niže nego na gradskim tržnicama, a može se i cjenkati.
'Ovako više ne ide'
Ivan tamo radi već 29 godina i ne pamti ovako lošu prodaju.
- Došlo je do toga da stavim ključ u bravu. Nekad sam radio i po 600.000 kuna prometa svaki dan, sad toliko ne mogu u dva mjeseca. Ako prodam robe za 1000 kuna na dan, dobar sam. Dođe mi da sasiječem svoj voćnjak i da pustim ovce da pasu. Jedino bih orahe ostavio jer s njima nemam posla, ni trava ispod njih ne raste. Samo bih morao jednom proći kosom gdje se dodiruju krošnje, a onda obrat orahe i prodavati preko interneta. Ovako više ne ide - kaže Ivan koji sam uzgaja kraj Gline svu silu voća i povrća. Kaže, s njim na zemlji rade i roditelji od preko 80 godina.
Nastavlja da su za Zelenu zagrebačku tržnicu zlatne godine bile od 1991. do 2007. Tada bi prodao i po 50 tona svoje robe i još 100 tona robe koje su mu drugi dali. Svaki dan. Pitamo, zašto je prodaja tako slaba.
- Ovo je zastario vid prodaje. Ljudi odu u trgovinu, uzmu zapakiranu rajčicu, čitaju je li pelat ili šljivar. Ako trebaju jedan krumpir, uzmu ga, a kod nas ide na gajbe. To više ne ide - iskren je Ivan.
Na placu i dvaput skuplje
I dok prodavači kažu da je prodaja slaba, kupcima se zaista isplati povući do zagrebačke Zelene tržnice jer su cijene osjetno niže nego na kvartovskim tržnicama. Doduše, mora se kupiti na gajbice, ali tko planira svoju kuhinju unaprijed, sigurno će jeftinije proći. Virovitica, Popovača, Makedonija, odatle je bila većina robe. Rog crvene paprike bilo je od 5 do 7 kn po kilogramu, zelene tikvice od 11 kuna, a tikvice tipa butternut i hokiaido od 6 kn, krastavci su bili od 5 do 11 kn, batati od 12 kn, patlidžan 6 kn, cikla 3 kn, češnjak od 25 kuna, šljive od 5 kn (tri kune su zrelije za pekmeze) rajčice od 3 kn zrelije za kuhanje sosa, do 5 kn.
- Evo krastavci prva klasa 11 kuna za tebe - dovikivao je jedan od prodavača i nastavio: 'Ajd vidi pa da napravimo neki popust. Evo i feferoni su 10 kg kilogram, a ako ih trebaš malo, dobit ćeš gratis'. Na tržnici je ćakula dio rituala, i cjenkanje za kunu ili dvije. I kod Ivana s kojim smo razgovarali, lako smo dogovorili popust na gala jabuke te se gajbica mogla kupiti i za pet kuna po kilogramu. A sve ove cijene narastu dok roba ode na kvartovske zagrebačke tržnice.
Usporedbe radi, na tržnicama u Zagrebu nismo našli rajčice koje su jeftinije od 10 kuna, što je duplo skuplje nego na Zelenoj, a u najjeftiniji češnjak na tržnicama je 50 kuna te je i on duplo skuplji. Isto vrijedi i za jabuke grožđe, luk... Slično je i u Splitu. Na splitskoj veletržnici, čuvenom 'TTTS-u' cijene su i do tri puta manje nego na glavnom u splitskom pazaru u centru grada. Prošetali smo se i u to uvjerili. Na splitsku veletržnicu na istočnom izlazu iz grada došli smo oko 7, kada je najveća gužva prošla.
- Najveća je gužva između 4 i 6 ujutro. A kupci su i vlasnici manjih trgovina, restorana, ali i prodavačice s pazara. Mislim da na splitskom pazaru više nitko ni ne prodaje robu iz vilastog uzgoja, svi kupuju ovdje pa onda preprodaju. A koliko dignu cijene? Iskreno, kad prošetam po glavnom pazaru malo me je i sram pošto prodaju robu rekla nam je jedna prodavačica s dugim stažom na veletržnici, te je dodala da je prodaja ove godine unatoč epidemiji bila dobra:
- Nismo imali nikakvih problema u dostavi robe, a i prodaja je obzirom na slabiju sezonu bila zadovoljavajuća. Mislim da možemo biti prezadovoljni. Usporedili smo - krastavci, patlidžan i luk su pet kuna na veletržnici, a na središnjoj splitskoj tržnici su 10 kuna.
Rajčica je na veletržnici 4, a na placu 15 kn, krumpir je na veletržnici 3, na pazaru 8, i tako redom. Šarena je bila u petak i bjelovarska tržnica ili popularni Plac koji je desetljećima bio jedno od prepoznatljivih simbola grada. Uz bogatstvo šarolike ponude voća i povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda mnogi dolaze iz navike da tamo vide poznate i budu viđeni.
Posebice četvrtkom i subotom kada niti jedno prodajno mjesto nije prazno a kupaca kao u košnici. Uspoređujući cijene, ona u tržnica Slavonskom Brodu je među najjeftinijima, a na njoj šarenilo boja i bogatstvo ponude.
Ali niti najstariji Brođani ne pamte tako visoke cijene za voće, poput šljiva kojim je trenutno onima za pekmeze cijena 6 kuna uglavnom je to popularna Požegača ili Mađarica, dok konzumne, uglavnom jedna od najpopularnijih Stanley, i dalje se prodaje po 8 kuna z kilogram i tako će najvjerojatnije biti sve dok ih ne nestane.
PREKUPCI S VELETRŽNICE Trgovci sa zagrebačke Zelene tržnice da kod njih po robu svrate oni koji imaju štandove na zagrebačkim kvartovskim tržnicama. To isto rade i u Splitu koji također ima svoju veletržnicu voća i povrća.
BOGATA JESEN Tržnice u svim gadovima uistinu su bogate, a stalni kupci već znaju tko ima stvarno domaće i vjerni su svojim prodavačima.
Tržnice u Zagrebu
U Zagrebu oduvijek neke tržnice imaju imidž skupljih, kao što su ona u Prečkom, na Jarunu te na Utrinama. Među povoljnijima je uvijek bio Trešnjevački plac i Dolac. U našem obilasku u to smo se uvjerili.
Tako smo na isti dan pronašli krastavce već za 5 kn na Trešnjevci, one sitnije za kiseljenje, a najskuplji salatni bili su 10 kn. Isti dan na Utrinama najjeftiniji krastavci bili su 10 kuna, a oni veliki salatni išli su do visokih 18 kn/kg.
Još veće su razlike u cijenama po gradovima, jer smo u Sl. Brodu, primjerice, našli češnjak za 30 kuna, a u Splitu je najjeftiniji bio 50 i najskuplji, domaći, čak 150 kn.