Imunološki zavod bio je ponos i dika hrvatske znanosti još od 1893. kada je krenula proizvodnja cjepiva protiv boginja u takozvanom Kraljevskom zemaljskom zavodu za proizvodnju animalnog cjepiva. Proizvodnja je napredovala sve do čudotvorne pretvorbe i privatizacije 1994. Cinici bi rekli da je to 'nama naša borba dala'. Kada interesne skupine ne mogu postići što žele u iznosima, količinama i periodu koji su zacrtali, onda će sve napraviti da zdrave projekte devastiraju do neprepoznatljivosti. Potom imaju, za njih, dvije sretne mogućnosti - preuzeti nešto potencijalno vrijedno za kikiriki ili gurnuti to u ponor do kraja. Tako je to otprilike izgledalo zadnjih 25 godina s Imunološkim zavodom. Smjenjivale su se vlasti, a time i šefovi Imunološkog (čast pojedincima koji su pokušavali oživjeti mrtvaca no bez političke volje, nema tu sreće), guralo se ovaj div u stečaj, gomilanje dugova, ukidanja licenci i svega što ga je činilo nekada moćnim institutom na kojem nam je zavidio svijet, ne samo Europa.