Izgleda da se trebala dogoditi korona i svjetska pandemija neslućenih razmjera kako bi se prizvala zdrava pamet da se puhne i skine prašina sa starih pogona Imunološkog zavoda, koji napokon opet rade. U njemu su počeli proizvoditi podloge za epruvete u koje se stavlja bris grla i nosa onih, koje se testira na korona virus te na dan mogu proizvesti 20.000 podloga.
Čini se da se time dokazalo kako naš zaboravljeni ponos može u vrlo kratkom vremenu pokrenuti aparaturu i otpočeti proizvodnju, a ljude još imaju. Jesu li to znaci da Imunološki još ima snage da se oživi? Ravnatelj Imunološkog dr. Vedran Čardžić potpuno je u to uvjeren i vrlo samouvjereno kaže da je vrlo ostvarljivo da Imunološki da vrati svoju proizvodnju i stari sjaj navodeći, “sve smo predradnje, koje smo mogli napravili, sad trebaju završni koraci, koje moraju odraditi druge institucije”.
- Poklopile su se stvari, pogon je tu, ljude imamo i u godini dana možemo odraditi rekonstrukciju postojećeg pogona, a za dvije godine možemo početi proizvoditi cjepivo kao poluproizvod. Istovremeno bi trebali graditi novu tvornicu koja bi mogla biti gotova za dvije do tri godine. U njoj bi radili gotovo cjepivo, a ne samo finalni bulk, odnosno cjepivo kao poluproizvod – kaže Dr. Čardžić. Otkud odjednom da je Imunološki na korak do oživljavanja? S dr. Čardžićem, koji je na čelu Imunološkog godinu dana, riješili ugovore o zakupu prostora, legalizirali stare objekte na zagrebačkoj Gupčevoj zvijezdi I došli su na korak do raspisivanja javnog natječaja za glavni projekt rekonstrukcije pogona.
- Trenutačno smo malo stali jer su u potresu oštećene zgrade u kojima se pogon trebao rekonstruirati. Detaljna procjena oštećenja usporit će nas na dva do tri mjeseca – kaže čelnik Imunološkog. I tada mogu dalje u proces rekonstrukcije pogona za virusna cjepiva.
A dio novca za rekonstrukciju I za novu opremu već su skupili, oko 53 milijuna kuna, I to na poslu s krvnom plazmom. Zavod je trenutačno centar za prikupljanje plazme iz transfuzijskih centara koja se potom šalje vani na preradu u lijekove. Oni se vraćaju potom u Hrvatsku. Plazma je inače vrlo tražena roba, jer je nema dovoljno u svijetu, a naročita je nestašica u Europi. Računaju da bi za dvije godine na poslu s plazmom mogli skupiti sav novac koji Imunološki treba za rekonstrukciju I oživljavanje stare proizvodnje. Sada imaju pola potrebnog novca, treba im 'poguranac'.
No uz rekonstrukciju, u starim prostorima u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu mogli bi proizvoditi cjepiva samo do faze završnog bulka, odnosno poluproizvoda. No naš sugovornik i u tome vidi dobar potencijal jer bi i takva virusna cjepiva mogla donositi 150 milijuna kuna na godinu, a to bi bio pristojan prihod dok se ne izgradi nova tvornica koja bi koštala, ovisno o procjeni, od 300 do 400 milijuna kuna.
'Imamo dovoljno materijala za proizvodnju cjepiva narednih 600 do 800 godina'
Idejna rješenja za novu tvornicu već postoje, projekti su se razrađivali 2004., 2006. i dorađivali 2010. godine, pa je logično pretpostaviti da se isti mogu osvježiti i biti baza za pokretanje projekta čime bi se dobilo na vremenu i uštedjelo. Dr. Čardžić kaže da je dovoljno osvježiti priču, kontaktirati ljude koji su na tome radili i ubrzati stvar. A jednom u novim pogonima mogli bi u cijelosti proizvoditi gotova cjepiva, ne samo finalni bulk i to bi im godišnje donosilo 400 do 800 milijuna kuna. A vlastitih cijepnih sojevima imamo dovoljno materijala za proizvodnju cjepiva narednih 600 do 800 godina!
No tu postoji još jedan problem – Imunološki čuva tri vlastita soja za proizvodnju cjepiva. Uz sojeve virusa rubele i morbila, koji su spremni za proizvodnju i predstavljaju svjetski standard za sigurna cjepiva, čuvaju i soj parotitisa koji treba doraditi kako bi mogli proizvoditi trovalentno cjepivo (po principu tri u jedan). Problematičan je soj protiv parotitisa koji ima imidž da nije dovoljno siguran i da izaziva nuspojave. No više sugovornika kaže: “Najveća nuspojava našeg soja bila je crvena i malo otečena guza, to nije ozbiljna nuspojava”. Ostavljajući prijepore je li taj soj dovoljno siguran ili ne, činjenica je da bi Imunološkom trebao i razvojni centar koji bi radio na poboljšanju tog cjepiva kako bi ono postalo zanimljivo za tržište te ozbiljniju zaradu.
I dok se u virusnim cjepivima trenutačno vide potencijal da se Imunološki ponovno pokrene, od strateškog je cilja ponovno pokrenuti proizvodnju lijekova iz krvne plazme dobrovoljnih darivatelja, kao i zmijskog antitoksina kojeg nedostaje na europskom tržištu. Konji za proizvodnju antiseruma još su živi, ima ih 15-ak u Brezju kraj Zagreba.
- Timarimo ih i pazimo, još su živi, s nama su. Starije su to životinje, ali bi od njih mogli dobivati nešto antiseruma. Može se to pokrenuti, osuvremeniti staju, opremiti laboratorij i doraditi proizvodnju – kaže dr. Čardžić. Od strateške važnosti je i pokretanje proizvodnje antitetanusa kojeg nedostaje na europskom tržištu, a u slučaju bilo kakve katastrofe, antitetanus je od vitalne važnosti za zdravlje pučanstva.
Čini se kako se u Imunološkom probudio elan, očito u tihom modu politika radi u korist Imunološkog, ali istina je i ta da još postoje jake snage koje bi radije vidjele da jednostavno stavi ključ u bravu.
Na politici je trenutačno i da raščistiti situaciju podijeljenosti Imunološkog na ustanovu i dioničko društvo. U ustanovi su zaposlenici, aparatura i proizvodni procesi, dok su u društvu ostale nekretnine te dug od najmanje 100 milijuna kuna koji se naprosto mora sanirati.
I da se vratimo na početak te priču s korona virusom. Pitali smo postoje li šanse da se u Imunološkom pokrene proizvodnja cjepiva protiv korone, jednom kada se otkrije, naš sugovornik kaže: Kada imate tehnologiju proizvodnje i genom virusa, sve se može. Potrebne su pretkliničke te kliničke studije i registracija, koja puno košta, ali kada imate punu proizvodnju i zaokružene poslovne procese, treba godinu i pol dana da taj proces zatvorite – zaključuje naš sugovornik koji ovom zavodu tepa 'uspavana ljepotica''.