Nakon što je ministar obrane Mario Banožić u nedjelju rekao da su uz vojnu letjelicu sovjetske proizvodnje, koja je u četvrtak navečer pala u Zagrebu, pronađeni dijelovi aviobombe, te je navode u emisiji U mreži Prvog na Hrvatskom radiju komentirao i njegov savjetnik general Željko Živanović. Rekao je da su prilikom iskapanja letjelice došli do novih saznanja.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
- Nađeni su fragmenti aviobombe za koju još ne znamo sve detalje. Ali, po svemu što sad znamo, riječ je o aviobombi ruske proizvodnje koja je imala težinu od 120 kilograma. S tim što je u tih 120 kilograma bilo oko 40 kilograma eksploziva. Ta bomba je prilikom penetracije letjelice eksplodirala ispod zemlje. Krater nije tako velik upravo zbog strukture tla u koji se letjelica zabila, a i vrste bombe. Znači, bomba je imala kumulativni karakter tako da se nije raspršila, nego se kumulativni mlaz proširio u dubini zemlje. To je sve ono što zasad znamo - kazao je Živanović.
POGLEDAJTE UŽIVO: U RUSKIM NAPADIMA UBIJENO NAJMANJE 90 DJECE
No, stručnjaci koje smo kontaktirali skeptični su prema takvim tezama. Vojni stručnjak dr. sc. Robert Barić objasnio je zbog čega je to tako.
- U konstrukciji nevođenih aviobombi, i generalno avionskih bombi, je princip da 30-50 posto težine predstavlja eksplozivno punjenje, a ostatak je konstrukcija bombe ovisno o namjeni. U ovom slučaju provlači se teza da je to bila bomba OFAB 100-120. To je sovjetska ruska fragmentacijska bomba težine 123 kilograma, a ima najčešće 42, do najviše 46 kilograma eksplozivnog punjenja kod nekih drugih varijanti. Ta bomba ima punjenje od čeličnih kuglica. Ovisno o veličini, postoje s manjim promjerom gdje imate do 15.000 tih kuglica, a s većim promjerom 6900. Kad eksplodira baca te kuglice u svim smjerovima i radi užasnu štetu - kaže Barić.
Dodaje da su takve bombe efikasne samo kad se aktiviraju na visini pola metra do metar i pol iznad mete koju tebaju pogoditi.
- One ne udaraju fizički u prepreku, često imaju jednu malu tzv. teleskopsku prugu koja izlazi iz upaljača nakon armiranja bombe dužine metar do metar i pol koja prvo dotakne tlo i onda se aktivira upaljač. Dakle, zašto bi netko takvu napravu stavljao u prostor za elektroniku projektila? Drugo, kažu da se kanalizirao udar, ali uz svu tu količinu eksploziva i tih metalnih kuglica koje rade taj fragmentni efekat, jednostavno, u tom slučaju, od prednjeg dijela letjelice ne bi ostalo ništa, a ono što bi ostalo bilo bi potpuno izrešetano. Dijelovi koji su izvučeni spljošteni su od udarca, ali na njima nema oštećenja koje bi ukazivalo da je to bila ta bomba - nastavlja Barić. Pita se i kako bi se ta bomba trebala naoružati (armirati).
- Kod ovih nevođenih bombi mehaničar prije polijetanja aviona izvlači osigurač, onda je ona spremna, ali još nije armirana jer avion uzlijeće s njom. On se s njom više ne može spustiti, mora ju odbaciti djelovao po cilju ili ne. Ali ona će se armirati tek kad bude odbačena od aviona i postigne određenu udaljenost kako ne bi oštetila avion. Ako je netko htio pretvoriti taj projektil u vođeni projektil s eksplozivom mogao je jednostavno izvaditi te kamere, staviti plastični eksploziv, najobičniji kontaktni upaljač i to bi bilo djelotvornije. To je moje mišljenje, možda sam u krivu - smatra Barić.
Dubravko Gvozdanović, stalni sudski vještak za oružje, smatra da je deplasirano u ovom trenutku nagađati o aviobombi te da treba sačekati rezultate službene istrage.
- Dovoljna je sama kinetička energija udara letjelice da proizvede tu štetu koja je nastala. Tvrditi o samom krateru bez nekakvih konkretnih tragova izuzetih da se radi o aviobombi po meni je neozbiljno. Zato što je ta letjelica teška otprilike šest tona, kada izračunate brzinu i slobodan pad otkud se sunovratila dobit ćete strahovitu kinetičku energiju, koja je u stanju napraviti to što je napravila. Za to vam nije potreban eksploziv - kaže Gvozdanović. Osvrnuo se i na izjave da su na mjestu događaja pronađeni fragmenti eksploziva.
- To ništa ne znači. Radi li se o fragmentima eksploziva, kao dijelu mehanizma za samouništenje, piropatrona, koje bi trebale izbacivati crnu kutiju. Jesu li fragmenti od toga, mi to ne možemo znati u ovom trenutku. Nisam siguran da je ikakva aviobomba bila na tome. Opet, u konačnici ne možemo to isključiti. Zašto? Pa sjetimo se inovativnosti nas 1991. godine kad smo na poljoprivredne avione stavljali bombe. Da li je netko tko je poslao letjelicu, nešto improvizirao i neku manju eksplozivnu napravu stavio i to je moguće, zašto ne bi bilo, ali sve to spada u sferu nagađanja - smatra stručnjak.
Dodaje da jedino istraga može pokazati o čemu se radi, a ona je još u ranoj fazi. U svakom slučaju, ukoliko bi bila riječ o nekakvoj aviobombi, na mjestu udara morali bi se pronaći nekakvi fragmenti, dijelovi, ne eksploziva već metalnih tragova.
- Svaka bomba, granata koja eksplodira za sobom ostavlja nekakve tragove. Da li u vidu šrapnela, ostataka, bilo čega... Ovo što po krateru vidimo to, po mojem mišljenju, isključivo odgovara velikoj masi i brzini udara - pojašnjava Gvozdanović.
Predsjednik Zoran Milanović nije želio otkrivati rezultate istrage, a odbio je reći i je li na letjelici bila bomba.
- Pitajte Banožića je li bila bomba - kazao je Milanović.
'Pričom o bombi skreće se fokus s važnijih tema'
Još se ne zna čija je letjelica prošlog tjedna pala na Jarun, ukrajinska ili ruska. Predsjednik Zoran Milanović rekao je da se to možda neće znati ni nakon istrage, no ono što je sigurno i što se zna od trenutka pada drona je da sedam minuta nismo znali da nepoznati objekt leti našim nebom, a i da jesmo, pitanje je što bismo mogli učiniti. Bolna je to istina, koju je apostrofirao i vojni stručnjak dr. sc. Robert Barić.
- Ovdje se radi jednostavno o tome da se kroz te priče o toj bombi, o tome zašto NATO nije reagirao, a zna se da NATO ne može reagirati jer u mirnodopskom stanju reagiraju članice koje uzbunjuju NATO. Zapravo se sakriva činjenica da mi nemamo nikakav sustav protuzračne obrane, nemamo integrirani, nemamo zemaljsku komponentu, a i o zračnoj se može pričati - komentirao je Barić.
Smatra da se isto tako treba postaviti pitanje postoji li procedura brzog odlučivanja kad se tako treba odreagirati u sličnoj situaciji. Sve je to, dodaje, trebalo riješiti odavno, a onda se danas ne bismo pitali kako je moguće da nismo detektirali i reagirali na letjelicu koja je provela sedam minuta u našem zračnom prostoru prije pada.
Web kamere uhvatile letjelicu prije nego se srušila
Na zagrebački Jarun u četvrtak oko 23 sata srušila se sovjetska bespilotna letjelica Tu-141, teška šest tona, koja se primarno koristi za izviđanje. Web kamere zabilježile su pojavu letjelice prije nego se srušila kao iznenadni jarki bljesak na nebu.
POGLEDAJTE VIDEO:
navodno je težina fragmentirane bombe
dužina je bespilotne sovjetske letjelice Tu-141
nepoznatog eksploziva navodno je bilo u bombi
ukupna je težina letjelice koja se srušila
širok je krater i dubok oko metar na mjestu pada
tom se brzinom kretao dron u trenutku pada