Odlaskom neukrotive Mirele Holy problemi za SDP i Zorana Milanovića nisu zatvoreni, nego, upravo suprotno, njihova se eskalacija tek očekuje. Da su mu stranka i Vlada pošle ukrivo, izgleda je sam sebi napokon priznao i Milanović. Barem je tako suditi prema indiskrecijama koje ovih dana pristižu iz političkih kuloara.
Holy je samo posljednja u podužem nizu onih koji su se prošle godine našli na udaru Milanovićeve unutarstranačke “lustracije”, bilo da je riječ o protjerivanju iz stranke, bilo o marginalizaciji unutar SDP-a. U golemoj plejadi onih koji su Milanovićevim preuzimanjem stranačkog žezla naprasno nestali iz krupna kadra, brojni su dugogodišnji, široko prepoznatljivi i vjerodostojni stranački amblemi poput Antuna Vujića, Davorka Vidovića, Mate Arlovića, Ljube Jurčića, Željke Antunović, Ivice Pančića, Dragice Zgrebec (kojoj je samo stjecajem tragičnih okolnosti vraćena prilika povremeno dospjeti pod svjetla političkih reflektora kao potpredsjednica Sabora), Zlatka Komadine (koji je uspio uskrsnuti, dobrim dijelom i zbog statusa Milanovićeve žrtve), pa i Milana Bandića (koji je sa SDP-om na lokalnim izborima temeljito obrisao pod). U prvim redovima SDP-a ostali su samo klimavci i slinavci, kako bi to rekao Komadina.
Suočen s ozbiljnom potkapacitiranošću onih koje je osobno izabrao, Milanović je, bruje kuloari, što osobno, što preko emisara, posljednjih nekoliko tjedana otvorio komunikaciju prema onima koje je politički eutanazirao, ali i nekima od onih koji su mu ljutiti rivali na međustranačkoj sceni.
Milanović je tako nedavno, tvrde stranački kuloari, u svoj kabinet u Banskim dvorima pozvao jednu od nekadašnjih istaknutih SDP-ovih figura, kako na zagrebačkoj, tako i na nacionalnoj političkoj sceni.