- Znate kako je ovdje, toliko je pritisaka izvana, morate naći način kako pobjeći, barem imaginarno - izjavio je to 35-godišnji Amtin iz Teherana, redoviti korisnik tzv. party droga i halucinogena poput LSD-a. Njegova priča i ne bi bila toliko neobična da ne dolazi iz Irana, zemlje u kojoj je alkohol zabranjen, a noćni život praktični ne postoji, barem službeno.

No, ono što je neslužbeno posve je druga priča. Amtin kao i 33-godišnja Nastaran česti su posjetitelji kućnih zabava koje se nimalo ne razlikuju od onih na zapadu. Nastaran ih organizira u svom dvosobnom stanu u središtu Teherana, piše Guardian. 

- Što da vam kažem, ustajem nakon 6, umijem se i sjedam u auto. Navečer, ako imam sreće, s posla dolazim do 20 sati, večeram i idem spavati. Da ne organiziram vikend zabave, kako bi moj život izgledao - pita se Nastaran dok u zrak diže čašu sa žestokim pićem. 

Policajce pokušavaju potkupiti ili idu u zatvor

Brojne iranske kuće, osobito one u bogatijim četvrtima, preko noći se pretvaraju u mjesta za zabavu sa šankovima i DJ pultovima. Iako se Iranci često drže pravila "što se dogodi među četiri zida, ostaje među četiri zida", posjetitelji kućnih zabava ipak nisu u potpunosti sigurni od iznenadnih upada policije. Dođu li policajci, moguće ih je potkupiti iznosima od 50 do 500 dolara, a ako nisu potkupljivi, vjerojatno će uhitit sve koji su se na zabavi našli.  Većina uhićenih će u zatvoru provesti jednu noć ili dvije.

Uhićeni se podvrgavaju alkotestu i utvrdi li se da su pijani, kazna može biti znatno oštrija. Također, nije neobično da se djevojke uhićene na kućnoj zabavu šalju na dokazivanje nevinosti. 

Najbolje zabave događaju se četvrtkom jer je petak u Iranu neradni dan. Obično počinju nakon 22 sata i završavaju u 2 ili 3 ujutro. 

Žestoka pića popularnija su od piva ili vina jer jednu bocu jakog alkohola ipak je puno lakše prokrijumčariti nego nekoliko boca piva. Ima i droge, najviše se troši marihuana, opium, crystal meth i heroin, piše Quora. Kokain je vrlo teško pronaći i jako je skup. Posjedovanje droge u Iranu iznimno je velik rizik jer za nekoliko grama opiuma i heroina može se dobiti smrtna kazna. 

Na techno zabavama hidžab pri ruci

Što se tiče glazbe na ilegalnim zabavama, to su mahom strani hitovi 80-ih i 90-ih, kod mlađih se mogu čuti i aktualni svjetski hitovi. 

Organizatori zabava, ali i posjetitelji nesumnjivo se izlažu velikom riziku, no ima i onih koji idu korak dalje, a to su "partijaneri". Javna je tajna da u Iranu postoji techno scena i da se zabave organiziraju na skrovitim mjestima izvan gradova jer takva bučna okupljanja ipak je nemoguće smjestiti u kuće i stanove.

Pravo je pitanje kako zapravo organizirati techno party u pustinji u zemlji gdje su takve stvari ilegalne i gdje vlada dopušta samo puštanje klasične i tradicionalne iranske glazbe? Pitate li teheranske DJ-e Anoosha i Arasha, koji nastupaju pod imenom Blade&Beard, odgovor je "vrlo oprezno". Njihova priča prikazana je u dokumentarnom filmu "Raving Iran" švicarske redateljice Susanne Regina Meures.

Anoosh i Arsah svaki su put morali dobro razmisliti koga na party pozvati i što će se dogoditi upadne li policija. Možda se sve čini beznadnim, ali uvijek postoji plan. Kako bi izbjegli kaznu, trebali su tvrditi da je riječ o vjenčanju, razdvojiti muškarce i žene i zamoliti žene da svoje hidžabe imaju negdje u džepu ili torbici. 

Umjetnici prisiljeni otići

Bez obzira na opasnost, sve veći broj umjetnika u Iranu prkosi režimu i u svijet šalje neku drukčiju sliku o toj vrlo konzervativnoj zemlji. No, mnogi od njih, baš poput Anoosha i Arsaha na kraju budu prisiljeni napustiti zemlju i novi dom naći u nekoj od zapadnih zemalja. 

Sve u svemu, u iranskim gradovima, a pogotovo u Teheranu može se jako dobro zabaviti, ali to je teško bez poznanstva. Nužno je biti "dio kruga" i poznavati prave ljude i, naravno, imati na umu da svakog trenutka možete završiti u zatvoru zbog stvari koje su na zapadu potpuno normalne i legalne.