S Tonijem Kokočem uvijek ista priča, “ajde, reci, na golfu sam…”. Dobro, nije baš uvijek isto - različite su lokacije s kojih se javlja. Ovaj put je bio na Floridi, srećom još nije bio izašao na zeleno, pa mi je dao petnaestak minuta. Informacije radi, taj je dan u Miamiju bilo 27 stupnjeva, u Chicagu, gdje Kukoč živi, nula, u Zagrebu 6, a u Splitu 17… Pa kad smo kod Splita, pitao sam Tonija bi li se, kao ljubitelj nogometa, navijač Hajduka i velik lokalpatriot s tri lavlje glave istetovirane na srcu, bio priključio masovnom izlasku na rivu da je nekim slučajem sada tamo.
- Ovdje se zezamo da ona crna lista sigurno nije točna, jer moj otac nije na toj listi, a dobro znam koliko je protiv Dinama i svega vezanog uz Dinamo, haha… Ali ozbiljno - stvarno ne znam što bih ti rekao, meni je sve to nenormalno. Pratim hrvatske medije da bih ispratio što se događa, a ne da bih bio uključen u događaje na bilo koji način. Ne znam, Torcida postoji dugo… valjda oduvijek…, pa nikad nije bilo nikakvih lista, išli su slobodno kuda god su htjeli. I ne vjerujem da su baš svi ti ljudi izašli na rivu jer baš nemaju ništa pametnije što bi mogli raditi, valjda neki razlog postoji. Cijela ta priča o našem sportu otišla je u nepoznatom smjeru, nekad se znalo da smo dobri, i u kojim smo sportovima dobri, o tome se govorilo i pisalo, a danas je sve ostalo važnije nego sportski rezultat. I s obzirom na taj nepoznat teritorij na koji je naš sport ušao, teško je predvidjeti kako će se sve nastaviti, i kako će završiti.
Express: Dobro, to smo apsolvirali. Košarka? NBA? Nakon četiri i pol godine stanke, tamo imamo tri čovjeka - dva igrača i trenera. Znači li to automatski i prosperitet nacionalne košarke?
- Za prosperitet u cjelini nisam siguran, ali je vrlo važno da su ovdje. U prvom redu zbog njih samih i novog iskustva - doznat će kako se ovdje radi, koliko se radi, gdje se mogu nositi s NBA igračima, a gdje moraju napraviti velik korak da bi im se približili. Bogdanovića sam gledao, Rudeža, moram priznati, nisam.