Radio sam na puno mjesta. Započeo sam kao šef kuhinje u ugostiteljskoj školi u Zagrebu, a istovremeno sam studirao kako bih mogao raditi i kao nastavnik. Uspio sam uz rad završiti višu školu na Ekonomskom fakultetu, smjer hotelijerstvo, pa sam se osamdesetih prebacio u nastavu kao predavač na kuharstvu.

Negdje krajem rata, '94. godine dobio sam poziv da budem osobni kuhar tadašnjeg prvog američkog veleposlanika u Hrvatskoj, Petera Galbraitha. Bila je to velika čast koju nisam htio odbiti – prisjeća se Nikica Car (69) iz Zagreba.

Radio je u Galbraithovoj rezidenciji pripremajući svakodnevne obroke za ambasadora, ali i delicije za domjenke i državničke sastanke. Kaže kako je veleposlanik bio iznimno dobar poslodavac, a po pitanju hrane nije bio pretjerano zahtjevan i ni izbirljiv jer je jeo sve. Odlaskom veleposlanika 1998. godine Nikica se vratio nastavi, a nakon 42 godine staža otišao je u mirovinu. Ističe kako tijekom svih tih godina nikad nije bio na bolovanju, a čak je jedanput radio sa slomljenom nogom.

- Da, imao sam gips i tako šepesao po kuhinji. No kad radite takav posao, nikad nema odmora, osobito ako ste vi odgovorni za kvalitetu i uslugu – pojasnio je. Iako mu mirovina nije mala i bila bi dostatna za život, ostalo mu je još nekoliko godina  kredita za kuću u kojoj živi. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

- Razveo sam se od supruge pa su kuća i kredit ostali meni. Mjesečni iznos kredita je 2500 kuna, režije su mi još 1500 kuna, a penzija iznosi 4300. Za život mi ne ostaje gotovo ništa. Da nije kredita, bilo bi mi fantastično. Zato sam odmah po umirovljenju nastavio raditi u nekim restoranima. Moje ime u kuharskom svijetu ipak nešto znači, kvalitetan sam, točan i pouzdan, pa su me ljudi rado pozivali da im pomognem. Prošle godine dobio sam poziv privatne ugostiteljske škole iz Sesveta da ondje držim nastavu njihovim učenicima, što sam rado prihvatio – nastavlja Nikica.

Objašnjava kako mu nije osobito naporno jer predavanja ima jedanput na tjedan po nekoliko sati. Polaznike škole uči osnove i povijest kuharstva, a nakon teorije imaju praktičan rad gdje s njima dijeli male tajne zanata.

- Specijalizirao sam se i jako sam dobar u ukrašavanju hrane, tako da sam radio i za neke catering servise. Nije mi žao što sam u mirovini jer sad ipak imam vremena i za sebe, no jako sam volio svoj posao i volio sam raditi – zaključio je Nikica.