Američke novine New York Times pisale su o prvoj poznatoj karanteni u svijetu, onoj u Dubrovniku iz 1377. godine, kada ista tamo uvedena zbog pandemija bubonske kuge.
Ta je karantena prvotno trajala mjesec dana, a produžena je na 40 dana, kada su shvatili da je prekratka. Nakon toga uvedena je i dezinfekcija pošte jer je tadašnja Republika Venecija karantenom obuhvatiti i teret.
I tekstil i pisma su bili dezinficirani, i to tako da ih se namočilo octom, a potom su bili izloženi dimu aromatičnih tvari kao što su ružmarin ili klor.
Tada se, nakon obrade i dezinfekcije, na te predmete obično utiskivale pločice s voskom da se zna da je predmet prošao obradu. Takve oznake su jedini preostali dokaz o tome da je bolest postojala. Da je nekad srednjovjekovnom Europom harala epidemija kuge ili tifusa nikad ne bi znali da ne postoje ovi poštanski tragovi, piše New York Times.
U Gradu je prvi put u svjetskoj povijesti uvedena karantena. Dok su svijetom u 14. stoljeću harale epidemije, među njima i kuga, u Dubrovniku su donesene revolucionarne mjere kako bi se spriječile unos i širenje zaraznih bolesti u Republici.
Kršenje karantene u Dubrovniku kažnjavalo se visokom kaznom od stotinu dukata, a ona se po potrebi mogla pretvoriti u tamnicu ili tešku tjelesnu kaznu. Ova odredba je zabranila i uvoz robe iz zaraženih područja čime se usporavala trgovina od koje je Dubrovnik preživljavao, ali kao mjera borbe protiv bolesti bila je i ekonomski i moralno podnošljivija od većine venecijanskih i milanskih mjera. Uskoro su dubrovački model preuzeli i ostali vodeći mediteranski gradovi, kao što su Venecija ili Genova, navodi Leksikon Marina Držića.
Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali - u 15. stoljeću izgrađen je lazaret na Dančama, a tijekom 17. stoljeća izgrađen je suvremeni lazaret na Pločama.