Ja nisam zviždač, nemam logistiku, samo sam običan čovjek i otac troje djece stjeran u kut i nemam više gdje, tihim glasom započinje svoju priču Zagrepčanin Josip Sopta (47).

On je 100-postotni invalid, tetraplegičar i žrtva liječničke pogreške zbog koje već devet godina može micati samo glavom. Iako je prije šest mjeseci predao sve papire za dobivanje osobnog asistenta, Ministarstvo socijalne politike i mladih ga je odobrilo, no još ga nije dobio. Njegova je kalvarija počela rijetkim oblikom moždanog udara 23. studenog 2006. godine na 38. rođendan.

- Tromb je bio u leđnoj moždini i šanse za preživljavanje su 0,000002 posto, a ja sam imao tu nesreću da preživim. Prvi dan sam mogao micati samo očima, potom vratom, a 19. dan sam uspio pomaknuti kažiprst. Liječnici su rekli da nikad neću sjediti u kolicima, a na rehabilitaciji sam i prohodao uz pomoć fizioterapeuta. No jedan liječnik me je predozirao botoksom i nakon toga sam se ukočio kao bakalar - opisao nam je Josip razloge svojega stanja. Na pitanje je li podigao tužbu protiv liječnika, rezignirano kaže kako nema smisla boriti se protiv sustava i gomilati troškove.

- Zbog bolesti sam ionako sve rasprodao, no boli me i vrijeđa odnos birokracije. Osobnog asistenta zatražio sam preko udruge HUPT, a u ministarstvu su mi rekli da će početi raditi početkom lipnja te da ga sam nađem. Preko HZZ-a odabrao sam medicinsku sestru sa završenim tečajem za fizioterapeuta i dolazila mi je cijeli lipanj. No kako mojeg osobnog asistenta nisu počeli plaćati, ženi sam 100 kuna po danu isplatio iz vlastitog džepa. Nije mogla čekati da oni počnu plaćati pa je već vjerojatno našla drugi posao - kaže Sopta. 

Na Twitteru je tražio pomoć i od Vlade, no uputili su ga kolegama u ministarstvu. Iako im je poslao nekoliko mailova, odgovor do dana današnjeg nije dobio, a u telefonskim kontaktima djelatnici ministarstva odgovarali su mu da se strpi još koji tjedan.

- Prošli petak osobno sam otišao u ministarstvo. Ministrica Milanka Opačić sa psom je izašla iz službenog Audija, a koji sat poslije njezini djelatnici su ga i prošetali. Zaštitari su me odveli na 15. kat, saslušale su me tri djelatnice, a jedna mi je rekla da budem sretan što sam dobio osobnog asistenta jer njezino dijete nije dobilo vrtić. 

Zamolio sam da me proslijede nekome kompetentnom za moj problem, da mi zakažu sastanak s ministricom ili zamjenikom, no odbrusila mi je: ‘Što vi s ceste mislite da možete tek tako do njih? Nemojte čačkati mečku’ - prepričava ogorčeni Sopta.

Supruga mu radi, kći i stariji sin idu na fakultet, a mlađi sin (11) još je premalen da bi skrbio o nepokretnom ocu. No Sopta ne kuka nad svojom sudbinom. Uz malo ljudskosti i empatije, samo traži ono na što ima pravo.