Gusto zbijene neretvanske lađe, ispod Lučkog mosta u Metkoviću, na znak bubnjeva devetnaestu godinu zaredom sa svojim veslačkim posadama krenule su na put dug gotovo dvadeset tri kilometra, sve do Ploča. Od Metkovića, Kule Norinske, Krvavca, Opuzena, Komina, Banje, Šarić Struge, Rogotina, Čeveljuše Stabline pa sve do Ploča uzduž cijelog toka Neretve muški zaveslaji praćeni su burnim navijanjem okupljenih Neretvana uz obalu mjesta kojima su prolazili. Ovo je jedno od najmasovnijih natjecatelja u Hrvatskoj, s oko tridesetak posada i četristotinjak natjecatelja. Uz veslače svaka posada ima i trubača te kormilara.
Na samom startu sve posade su i ovog puta zaveslale kao da je cilj stotinjak metara udaljen, a potom u istom ritmu nastavile do cilja. Nizvodno dolinom Neretve prolaze i kroz sam Opuzen, mjesto odakle je maraton prije devetnaest godina i prvi put krenuo, a koje simbolizira ženski maraton lađarica koji se treću godinu zaredom odvojeno od muškog maratona organizira u Opuzenu.
Veslale su žene do prije tri godine uz bok s muškim posadama. Doduše nisu nikada bile prve u jakoj konkurenciji, ali su uvijek došle do cilja i nikada nisu odustale, a onda je pod izlikom nedostatka neretvanskih lađa koje trebaju zadovoljavati određene propozicije i sve većeg broja natjecatelja, odlučeno ubuduće organizirati samostalni ženski maraton.
Oslonile su se na tradiciju neretvanskih lancarica koje su prije četrdesetak godina "lancale" vukle lađu. Stoga su one sada odvojeno i ovu godinu prije muškog, organizirale ženski maraton lađa iz dišpeta, prkosa, ženskog ponosa ne želeći odustati.
"Ma mi smo u ovim lađama baš kao i naši muževi i sinovi svaki dan. Rukavci delte Neretve su naša svakodnevica pa zašto onda ne bismo i sudjelovale u ovakvom jednom jedinstvenom u Hrvatskoj natjecanju", dočekuju nas ponosne Neretvanke.
I da bi svoju upornost dokazale svojim po mišicama "jačim" polovicama učinile su to na nesvakidašnji način.
"Oni veslaju nizvodno, rijeka ih sama nosi, ma ako neće ni ne moraju veslati isto će doći do cilja u Pločama, a mi. E mi vam i vodi prkosimo. Mi veslamo "lancamo" u našim lađama uzvodno od Opuzena do Metkovića i nema odmora jer ako stanemo rijeka nas vraća unatrag. Je da je naša ruta upola kraća, ali je zato teža", reći će zadovoljno kapetanica ekipe Opuzen Javorka Šamić.
Ove su godine ekipa Gusarica iz Metkovića uzele pobjedničke medalje, druga je ekipa Stabline, a treće plasirana ekipa Metkovki.
"Ove godine smo "desetkovani" što se tiče ekipa, ali na radost jer znate ipak su u pitanju žene koje imaju puno više obveza nego muškarci. Oni mogu veslati uvijek, a nas čekaju i druge obveze. Fakultet, kuća, škola, a imamo i puno trudnica. Eto vidite kako mi jednostavno radimo i na pronatalitetnoj politici i bez politike", reći će kapetanica, paričarka (kormilarka) Javorka uz smiješak.
Ovu desetak kilometara dugu rutu odveslale su prve za jedan sat dvadeset jednu minutu i osam sekundi unatoč jakoj buri koja ih je dodatno uz velike valove na Neretvi usporavala.
Gledajući prosjek dvostruko više kilometara muški lađari do Ploča izveslaju za dva sata i petnaestak minuta.
"Eto vidite da smo rame uz rame uz njih", poručile su ponosne Neretvanke.
Muška pobjednička posada i ove godine dobiva zlatne medalje, prijelazni pobjednički štit kneza Domagoja težak 27 kilograma i mali štit u trajno vlasništvo, te novčanu nagradu. Drugoplasirana i trećeplasirana posada dobivaju medalje, te male štitove u trajno vlasništvo i novčane nagrade.
Lađarice Neretve najavljuju kako će za iduću godinu i one okruniti svoje pobjednice i to u znak sjećanja na bogatu povijest ove doline i to u spomen na ženu cara Augusta Liviju Drusillu. Uz sponzore zasigurno će zanimljivo biti pratiti i izbor žene koja će predstavljati slavnu Liviju, čije se kameno tijelo čuva u Opuzenu, a glava je čudnim putovima završila u Oxfordu.