Pandemija koronavirusa i potresi u Hrvatskoj ostavili su golemog traga na mentalno zdravlje svih, a posebice djece koja su se teško nosila sa svim teškoćama. O tome su za 24sata govorile klinička psihologinja Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra za zdravlje mladih (koji djeluje u sklopu Doma zdravlja Zagreb Istok), koja se u ime struke više godina javno zalagala za povratak psihologa u primarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno domove zdravlja, što je danas moguće kroz Program osnaživanja mentalnog zdravlja Ministarstva zdravstva u domovima zdravlja. Razgovarali smo i s profesoricom Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Gordanom Keresteš.
- U populaciji mladih suicidi su među prvim uzrocima smrtnosti u svijetu. Od 2010. smo već vidjeli da se nešto događa s djecom, a pandemija i potresi su samo razotkrili pravo stanje narušenosti mentalnog zdravlja kod djece i mladih. Treba nam se upaliti alarm s obzirom na to da ne reagiramo dovoljno rano. Suicidi adolescenata mogu biti impulzivni čin, no problem na planu mentalnog zdravlja ne nastaje od danas do sutra. Kad gledamo djevojčice koje su u riziku, one se često povlače u sebe. Kod dječaka se ponekad manifestira agresivnost. Primjera radi, zabrinuti roditelji kažu za sina da je bezobrazan te da ne poštuje pravila te se oni osjećaju nemoćno. Vide njegovo ponašanje, a nakon što napravimo dijagnostiku, otkrije se depresivnost u podlozi. Treba reagirati na vrijeme i bez osjećaja srama i stigmatizacije - kazala je za 24sata psihologinja Selak Bagarić.
Pokušaji suicida povezani su dodaje, s općim pogoršanjem psihološkog stanja u društvu, te s povećanom depresivnošću kod ljudi. Lani je dodaje, njihovu pomoć pružena za 1379 korisnika, od toga ih je 445 došlo na savjetovanje, tzv. drop in savjetovanje. To znači bez zakazanog termina, uputnice i potpuno besplatno te ono što je mnogima najvažnije - bez stigmatizacije što su potražili pomoć psihologa. Ukupno su proveli psihološku obradu kod 487 djece.
- Uz to smo proveli individualno savjetovanje kod 2389 djece i mladih, te kod 1211 roditelja. Nakon tragičnog događaja u Beogradu, došle su nam mame na savjetovanje i po prvi put su izgovorile da njihovi dječaci iskazuju agresivno ponašanje. Došle su zatražiti pomoć, a dotad nisu bile dovoljno svjesne da izbjegavanje razgovora o problemu nije u interesu ni njih, ni djece. Nažalost, ponekad tek iza velikih tragedija postanemo svjesni mogućih problema. Ono što je pozitivno je da su mnogi roditelji na vrijeme došli po pomoć i stručnjaci mentalnog zdravlja imaju mogućnost reagirati rano, da pomognemo spriječiti progresiju simptoma, pa i daljnje negativne događaje - kazala nam je Selak Bagarić.
Navodi kako je ključno da usluge psihologa budu kontinuirane jer je potrebno barem tri do šest mjeseci rada s djetetom da izađe iz krize. U tome je neophodna i podrška roditeljima. Profesorica Gordana Keresteš za 24sata je pak navela kako je njihov odsjek za vrijeme pandemije proveo istraživanje u kojem je sudjelovalo preko tisuću djece koje je pokazalo da srednjoškolci imaju više problema mentalnog zdravlja od osnovnoškolaca.
- Broj djece s psihičkim poteškoćama povećava se s dobi djeteta. Pokazuje se da djevojčice imaju više problema od dječaka. Pokazalo se da djeca koja imaju lošije odnose s roditeljima, braćom, sestrama i vršnjacima imaju više problema. Ona koja imaju kvalitetnije odnose imaju manje problema. Nedostaje nam dobro promišljen, cjeloviti sustav skrbi o mentalnom zdravlju da zaštitimo i djecu i odrasle. Trebamo se usmjeriti na prevenciju, no nema sustava koji se time bavi. Taj sustav mora obuhvaćati odgojno-obrazovni sustav, sustav socijalne skrbi, zdravstvo i pravosuđe. Stručnjaci koji rade s djecom i mladima trebali bi biti educirani za to da mogu rano prepoznati probleme mentalnog zdravlja.
Uz to trebamo jasne protokole da u trenu kad prepoznamo da dijete ima problem, odredimo gdje ga slati. Kod nas se događa da i kad prepoznamo problem, dijete nemamo gdje poslati po pomoć jer nam nedostaje stručnjaka i svi prebacuju lopticu jedni na druge - istaknula je profesorica Keresteš. Upozorava kako su danas daleko veći zahtjevi prema djeci što se tiče obrazovanja, sve se dodaje, više od njih očekuje da budu uspješni.
- Imamo sve manje mjesta na kojima se djeca danas dobro osjećaju, a za zdrav razvoj bi trebali imati mjesta na kojima im je lijepo. Mnoga djeca ne vole ići u školu jer ona nije prilagođena djetetovim potrebama. Te potrebe znače da se u školama osjećaju sigurno, da imaju bliske i kvalitetne odnose s drugima, da se osjećaju uspješno, da budu autonomni, da se uvažava njihovo mišljenje. A ne da im se samo nameće mišljenje drugih. Ne njegujemo dovoljno međusobne odnose, učenike se opterećuje s brojnim ispitima, gradivom. Škole bi više trebale odgajati djecu i njegovati pozitivne odnose među njima, a ne da kao što je sad slučaj, njeguju samo kompetitivnost i konkurenciju. Roditelji bi trebali više vremena posvetiti svojoj djeci.
Više ih slušati, da im bude stalo da upoznaju kakvo je njihovo dijete, a ne da imaju sliku idealnog djeteta kakvo bi po njima trebalo biti i da guraju to. Roditelji više moraju surađivati sa školom, brinuti o vlastitom psihičkom zdravlju, kako bi mogli i o djetetovom. Dobri odnosi djeteta s roditeljima i prijateljima štite ih od problema mentalnog zdravlja - upozorava prof. Keresteš.
Preporuka odraslima je da, kaže, izrazito prate sve veće promjene u ponašanju svog djeteta.
- Gubitak apetita kod djeteta, manje sna, zanemarivanje izgleda sve su to rizici koje okolina može primijetiti. Za problem mentalnog zdravlja nikad nije odgovoran jedan faktor niti samo roditelj ili samo škola, već više faktora - poručuje prof. Keresteš.