Svako malo čujemo kako Andrej Plenković u povodu neke nove afere opravdava svoje ljude: “Nije on još ni za što kriv, ima se pravo kandidirati” (za Kuščevića), “Ima moje povjerenje, a to što je krivo naveo imovinu tehničko je pitanje” (Tolušić), “Ne bavim se tračevima” (Žinić)... Generalno, Plenković kaže “Nije to stari HDZ”.

Ta rečenica je zavodljiva jer uspoređujemo njega i Sanadera, ali ako usporedimo stranku, upitno je čiji bi HDZ bio lošiji. Plenković je morao promijeniti čak 14 ministara, a zadnjih tjedana vidimo ešalon lokalnih kandidata političke smrti.

Može li pošten čovjek biti ključar takve Alibabine špilje? U priči iz “Tisuću i jedne noći” drvosječa Alibaba slučajno čuje tajnu šifru “Sezame, otvori se” za otvaranje špilje u kojoj razbojnici kriju blago. On uđe u nju pa dio bogatstva uzme sebi. Uskoro to počne raditi i njegov brat, kojeg, međutim, razbojnici zateknu u špilji i pogube. Nakon niza peripetija Alibaba pobije razbojnike pa dobije sve bogatstvo, ali tu sličnosti s našom pričom već prestaju (bar se nadamo).

Ono što se otkriva kod HDZ-ovaca su, najčešće, raskošni arhipelazi imovine. Dužnosnik koristi javnu poziciju i dodjeljuje poslove, novac ili štogod treće, a zauzvrat biva bogato nagrađen. Ako bude otkriven, povuče se i sve mu ostane. “Barbari, vandali rade ovako, oni koji su plaćeni i ratuju po ratnom plijenu!”..., grmio je Gotovina na svoje generale u Kninu, kao da predsjeda HDZ-om.

Plenković je preuzeo HDZ s idejom da promijeni tu stranku. Ali stranka je promijenila njega. On im služi kao karakterna maska. Drži im ljestve, njima i ortaku Bandiću. Kad im jednog dana u tom golemom trgovačkom društvu ne bude mogao osigurati odgovarajući promet, odreći će ga se. A onda će nužno doći netko gori, jer, realno govoreći, Plenković je najbolje što trenutno imaju i HDZ i Hrvatska, stranka i zemlja koje su postale taoci jednog čovjeka koji se uzdignuo na rečenici da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka.