Ako se uskoro napravi cjepivo protiv korona virusa, nisam siguran na kojem će mjestu biti Hrvatska u podjeli tog cjepiva. Tko će se sjetiti nas malih, pored velikih država kao što su Italija ili Njemačka? Misleći o tome tužno je prisjetiti se kako smo i mi imali vlastitu proizvodnju pojedinih cjepiva protiv nekih bolesti, a sada više nemamo ništa. Sto puta smo upozoravali – ako se dogodi bilo kakva nedaća, poplava, ekološka katastrofa, rat, trebat će nam taj Imunološki zavodi, naši lijekovi. A sad nemamo ništa – s dozom sjete govori nam jedan dobro upućeni sugovornik (ime poznato redakciji) o tome što se događa sa zaboravljenim Imunološkim zavodom.
On je trenutačno samo jedinica za prikupljanje krvne plazme iz transfuzijskih centara koja se potom šalje u inozemstvo na preradu u vrlo vrijedne i skupe lijekove koji se koriste za liječenje najtežih bolesti.
Podsjetimo i na to da Hrvatska spada u zemlje, laički rečeno, koje imaju najkvalitetniju krvnu plazmu, jer je pobol od zaraznih bolesti, kao što su HIV I hepatitis, kod nas vrlo mali. Stoga je plazma iz Hrvatske idealna za razvoj visokokvalitetnih lijekova.
A upravo je nedavno japanska farmaceutska kompanija Takeda Pharmaceutical objavila je da razvija lijek za COVID-19 koju uzrokuje korona virus, dobiven iz krvne plazme, dodajući da pregovara s vlastima u Europi, SAD-u i Aziji o suradnji na istraživanju. Na tom popisu istraživanja sigurno neće biti Imunološki zavod koji godinama ništa ne proizvodi.
Također, pojedini znanstvenici upućuju i na to da bi prirodni interferon možda mogao biti spasonosni lijek. Također, Imunološki je nekad i njega proizvodio, prije svega kao izuzetno učinkovito lijek u borbi protiv raka grlića maternice.
Njega smo izgubili još i prije nego se ugasila proizvodnja lijekova iz krvne plazme.
- Uzaludno smo upozoravali da ćemo trebati Imunološki, svoju proizvodnju, ako se ikad zatvore granice. Baš kao što trebamo svoju vlastitu proizvodnju mlijeka, mesa, povrća. Svega smo se olako odrekli – kaže naš sugovornik i podjseća da je Imunološki svoju povijest otpočeo zaista davne 1893. kad se krenulo u proizvodnju cjepiva protiv velikih boginja.
POGLEDAJTE VIDEO:
I o tome smo pisali kako je varaždinski doktor dr. Adolfu Fodoru osnovao “Kraljevski zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cjepiva proti boginjam” i udario temelje Imunološkom. Proizvodnja je bila toliko učinkovita, da su već u godini dana morali trošiti upola manje novca praizvodeći vlastito cjepivo i to kontroliranim putem, nego da ga uvoze iz različitih i nesigurnih izvora. Da je isplativije proizvoditi vlastito, nego da se uvozi, bila je pamet koja je, čini se, do danas isparila.
Štoviše, s cijepljenjem protiv velikih boginja iz Zagreba krenulo se prije nego je to učinio engleski liječnik Edward Jenner koji se smatra ocem imunologije.
S vremenom je zavod nadograđivao proizvodnju, a od 1956. vrlo intenzivno rade na razvoju vlastitih cjepiva. Veliki entuzijast i vizionar, dr. Drago Ikić, iz SAD-a je donio soj za proizvodnju cjepiva protiv ospica (morbile). S obzirom da je taj soj imao dosta nuspojava, dao je da se razvije sigurnija verzija te je u Imunološkom zavodu razvijen svoj Edmondson – Zagreb. Treći u svijetu, odmah nakon SAD-a I SSSR-a, Imunološki je otpočeo proizvodnju cjepiva protiv ospica.
To je cjepivo Svjetska zdravstvena organizacija proglasila najsigurnijim protiv te bolesti. Ali do danas se ugasila proizvodnja jer se ono proizvodi u kombinaciji s cjepivima protiv drugih bolesti, koje mi nismo dovoljno razvili. Ipak, vrijedni soj za proizvodnju cjepiva protiv ospica još imamo, smrznute za vječnost, nekoliko stotina ampula iz kojih se mogu proizvesti serije od stotina milijuna cjepiva. Smrznuto za vječnost ili zaborav.
Podsjetimo i na to da su se na zavodu proizvodila i cjepiva protiv bjesnoće, tetanusa, protiv ugriza zmija ljutica. Posljednje ampule potonjih potrošile su se, a bio je to serum koji se davao za ugrize pet vrti zmija otrovnica. Daleko jeftiniji serum nego ga drugi (i vrlo rijetki) proizvode.
Imunološki je sad mjesto za skupljanje krvne plazme
Tu je i slijed interferona, cjepiva protiv rabiesa, odnosno bjesnoće, hepatitisa ili žutice, proizvodili su se i alergeni za alergenske testove (za kojima žale mnogi alergolozi jer su bili visokokvalitetni).
- I prava istina je da je Imunološki prestao proizvoditi, ne zato što ti proizvodi nisu bili kvalitetni. Nikad kvaliteta nije bila upitna, nikad se nitko nije žalio ili nešto prijavio. Primjedbe su išle na račun zastarjele opreme I prostora, na to da se proizvodni putovi križaju, što ne bi smjeli, ali nikad na kvalitetu. Sad više toga nemamo – govori naš sugovornik.
Što je sad Imunološki? Mjesto za sakupljanje krvne plazme koja već godinama ide u izvoz. O tome smo u prvi pisali. Nakon što se vani preradi, u Hrvatsku se vraćaju lijekovi dobiveni iz te plazme. Na godinu se kod nas uspije skupiti oko 20 tona krvne plazme koje se izvozi vani na preradu. Dobro je i to da se izvozi i vani prerađuje nego da propada. A bilo je i toga.
Kad su se skladišta u jednom periodu napunila, a politika nije znala odlučiti što dalje, plazma se jednostavno uništavala, a tisuće tona na Imunološkom su se prodale kao manje vrijedna sirovina iz koje se više nisu mogli proizvoditi lijekovi nego neke druge stvari. No ima nešto u čemu nas je sreća pomazila. Doznajemo da se iz naše plazme zaista vraćaju lijekovi samo za Hrvatsku, to na kutijama lijekova i piše – da su dobiveni iz 'domaće' krvne plazme. Razlog? EU traži da se plazma testira na pet vrsti virusa da bi se iz nje mogli proizvoditi lijekovi, naši standardi prihvaćaju testove na tri vrste virusa, a u doba kad 'komarci grizu', testira se i na četvrti virus Zapadnog Nila. Zbog manjka testiranja, naša plazma može služiti samo nama za lijekove.
No naša plazma je i dalje vrlo vrlo kvalitetna a to potvrđuje i to što se zapravo nikad ne dogodi da se mora uništiti neka doza krvne plazme naknadno. Naime, nakon što se prikupi, ona mora 'odležati' neko vrijeme ako bi se naknadno javili da je darivatelj bio zaražen pa se njegova plazma uništava. To se ne događa što znači da naš sustav dobrovoljno darivanja krvi jako dobro funkcionira.
I pored nostalgije za Imunološkim zavodom, čini se da status te ustanove ostao trajno zamrznut.
Oko 150 radnika na državnom je proračunu. Grad Zagreb i Milan Bandić čak su davali ultimatume Vladi o suradnji pod uvjetom ako se pokrene Imunološki. Ali to se nije dogodilo. Zašto?
- Zagreb po zakonu ne smije uložiti u Imunološki kao zdravstvenu ustanovu. Za to bi morali radnike i proizvodnju prebaciti u dioničko društvo koje je opterećeno dugovima i sva ulaganja išla bi na saniranje tih dugova. Zato sad sve stoji – otkriva nam izvor.
Teško je zamisliti da bi se ministar zdravstva Vili Beroš mogao baviti još i ovim gordijskim čvorom u jeku epidemije korona virusom, ali pitanje Imunološkog ostaje otvoreno do daljnjega, kao sakupljačnica krvne plazme, a ne i tvornice lijekova iz te plazme.
Postoje, doduše, nagađanja, da bi se možda opet pokrenula proizvodnja virusnih lijekova. No to je za sad na razini ideje, bez konkretnih prijedloga.