Ususret obljetnici vukovarske tragedije donosimo priče o tri malo poznata vukovarska junaka. Druga priča o Nenadu Sinkoviću Legiji, mladiću koji se iz Francuske otišao boriti u pakao Vukovara gdje je i ostavio svoj mladi život.
- Kad sam njega izgubio kao da sam rođenog brata izgubio. Nisam ni plakat mogao. Suze pustit, a sve u meni puca od boli. Ne zna čovjek što bi od muke. I četnici uskoro skuže da nema više onog purgerskog govora na Motoroli i krenu onda danima 'Gdje vam se sad Legija, a nemate više Legiju'! On je bio nosilac akcija i bitki, pouzdan do kraja, nemaš ti puno takvih 'budala' i osim što sam ga izgubio i srce mi se kida još se i četnici sprdaju.. - priča nam Ivan Anđelić Doktor, jedan od zapovjednika obrane Vukovara, s kojim je Legija bio nerazdvojan.
Skoro su ga odbili jer je alergičan na komarce
Nenad Sinković Legija (26) dragovoljno je 5. kolovoza došao u Vukovar. Rođeni Zagrepčanin živio je u Francuskoj, bio u Legiji stranaca, no sve je ostavio i došao braniti Hrvatsku. Tog dana je pristupio 4. vukovarskoj bojnoj u vukovarskoj gimnaziji. Komisiji koja je bila zadužena za prijem i selekciju pripadnika rekao je da je stigao u Vukovar s momcima u kamionima koji su iz Zagreba vozili oružje za obranu.
- Čim je čuo da je njegova zemlja napadnuta sve je napustio i došao pomoći Vukovaru. Bili smo presretni što nam je došao iskusni čovjek. No, odmah nam je rekao da postoji jedan 'problem'. Zamislite, alergičan je na komarce. Nismo ga htjeli odmah primiti, ali nismo mu to htjeli odmah priopćiti. Znate, Vukovar je pun komaraca, što da sad radimo s njim? No, kako se situacija na bojištu pogoršavala odmah se uključio u borbe i vrlo brzo postao nezamjenjiv - prisjeća se Legije Ivan Anđelić.
Ističe kako Legiji nije bio problem samostalno ići u izviđanja u neprijateljsku dubinu, postavljati zapreke u minskim poljima i osiguravati naše položaje.
- Ubrzo se pokazao da je prvo ime naše bojne. Pravi čuda čovjek! Sve kuži, sve zna, ode među četnike, napravi šou, vrati se sav blatnjav, krvav i nasmijan s puno priče o tome što je napravio. Sve akcije smo razrađivali i radili zajedno. Čovjek od iskustva. Kad bi negdje počeo napad Jastreb bi odmah zvao: Arbanas, Legija, Doktore, napad, kupimo ekipu..
On je imao specifičan glas i još purgerski naglasak kojeg nitko nije mogao kopirati i ovako bi govorio preko Motorole: 'Ovdje Legija, vrati mi moje igračke', a njegove su igračke minsko-eksplozivna sredstva - prisjeća se Doktor.
Gubitak takvog heroja bio je nenadoknadiv
Legija je pogođen u jednoj od akcija u predio glave i vrata. Rane su bile velike i smrt je bila trenutna. Tog dana, 17. rujna, to im je bila četvrta zajednička akcija. U njoj je Legija poginuo.
- Jastreb javlja da idemo pomoći Šoljiću, Džou. Idemo samo nas trojica, mitraljez i minobacač. Džo nas dočekuje i vodi prema Bikijevu salašu kod Doce Jankovića. Zviždi sa svih stana, srećom nema tenkova, samo pješaštvo.Legija puca minobacačem, ja mu pomažem, priključuje se naš pripadnik Marinko Dragičević. Lipi tj. Arbanas zauzima položaj i djeluje snajperom, a ja uzimam PKZ, mitraljez koji smo zarobili sa tenka, stavili na stolicu i osposobili. Ispucao sam puna dva sanduka streljiva, a Legija i Marinko 82 granate 60 mm iz minobacača. Velik broj neprijateljskog pješaštva bez zaklona doživio je potpuni potop, bilo je puno mrtvih i ranjenih. Pustili smo da ih pokupe i odnesu. Za to vrijeme nitko nije smio pucati na njih. Džo je bio autoritet kod svojih ljudi, a nas su svi u gradu slušali i poštivali.
Donijeli su nam nešto pojesti, to nam je bilo prvo jelo već je skoro padao mrak. Taman smo počeli jesti onako s nogu kad Motorolom traže pomoć kod Crevarove kuće da su poginuli brodski policajci. Džo Šoljić kaže: 'Za mnom', nas trojica krećemo za njim. Ubrzo stižemo, a dočekuje nas velika grupa ljudi na ulici, neki plaču. Govore nam da su u dvorištu naša trojica mrtvi i to Živković, Brico i Adrić. Neprijatelj se uvukao u kuću i ne mogu prići. Legija kaže da on ide izvidjet, a Lipi i ja dogovaramo strategiju. Tražio sam nekoliko kilograma vitezita, Lipi i Legija su me trebali prikrivati da to ubacim u kuću.
No, sve je propalo jer je Legija procijenio da može sam i prije nego što smo mi došli, uletio je u kuću ne čekajući nikoga, bacio je bombu i ispalio nekoliko rafala. Vrata su se zatvorila i pucnjava utihnula. Plan je propao jer je Legija ostao u kući. Iznijeli smo naše poginule i nastavili pucati po neprijatelju bez većih uspjeha. Sutradan je Šima sa svojim momcima uništio neprijatelja, a Arbanas i ja preuzeli našega Legiju - priča nam Doktor.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njegovi najbliži suborci Ivica Arbanas i Doktor su ga odnijeli, neopisivo tužni.. Gubitak takvog heroja, zaključuje Doktor, bio je nadoknadiv.