Svjesna sam da je za mnoge bolje da budete hladni i bez imalo empatije za naše živote. Tako svoju ulogu u HZZO-u i Povjerenstvu za lijekove možete obavljati kako se od vas očekuje. Naravno da je dodatna prednost da što manje znate o dijabetesu i našim obiteljima koje s tim moraju živjeti. Najbolje je da vam Hipokratova zakletva bude samo mutno sjećanje na studentske dane.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Ovim riječima obratila se HZZO-u Sandra Mesarić iz okolice Čakovca nakon što je prije nekoliko dana proživjela dramatičnu noć boreći se za život svog 11-godišnjeg sina Lea koji je pao u dijabetičku komu. A ono na što je HZZO “hladan” već godinu dana je Baqsimi, glukagon u spreju koji bi oboljelima od dijabetesa bio ekspresna i jednostavna pomoć nakon što im šećer drastično padne i zaprijeti po život opasna dijabetička koma. HZZO uporno odbija staviti Baqsimi na listu lijekova, što među ostalim pravdaju i činjenicom da je dostupan glukagon u injekciji. No riječ je o lijeku kojeg netko od članova obitelji treba najprije pripremiti (zamiješati prah i tekućinu), potom ga točno dozirati prema dobi oboljelog i na kraju mu zabiti golemu iglu u tijelo. To je proces koji traje, i u njemu laik može pogriješiti, a zbog velike igle osobito je problematičan kod male djece. Dodatno, injekcije glukagona moraju se držati u hladnjaku i oboljeli ih u toplijim mjesecima ne mogu nositi nigdje sa sobom.
Sandrin sin Leo dijagnozu dijabetesa je dobio kao dijete od godinu i pol, i do prije nekoliko dana se nikad u deset godina, koliko ima dijagnozu, nije pokazala potreba za glukagonom. No kobne večeri, kaže njegova mama, Leo je bio u virozi i pozlilo mu je nakon obroka.
Šećer mu je počeo rapidno padati, a mama mu je davala dekstrozu, u dva ujutro kuhala slatki čaj, pokušavala sve da hranom riješe situaciju.
- Moje dijete više ništa ne može staviti u usta jer je pun hrane i pozli mu. Postoje dvije opcije, bolnica ili glukagon u golemoj injekciji. Do bolnice nam treba 15 minuta, on već lagano klone. U mojoj glavi bolnica više nije opcija, jer ne bi živ došao do nje. Uzimam injekciju, mućkam tekućinu s prahom, ubrizgavam mu to u tijelo i molim Boga da sam sve napravila po pravilu - prepričava Sandra dramatične trenutke.
Leo je potom sklopio oči, a Sandra se ukipila u strahu - je li mu pomogla, ili je zakasnila? Osluškuje i čuje disanje, dobro je. A cijele ove drame i šokova ne bi bilo da je kod kuće imala Baqsimi glukagon u spreju. No HZZO je dva puta odbio zahtjev proizvođača da se lijek stavi na listu jer smatraju da je predložena cijena lijeka previsoka. Riječ je o 634,81 kn, pa s obzirom na to da, eto, kod nekih oboljelih prođu i godine prije nego im zatreba glukagon, doista se postavlja pitanje je li 634 kune preskupo kad je u pitanju borba za život. Iskazana cijena “nije u skladu s pravilnikom”, kaže HZZO u dopisu poslanom saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku. Jer ovaj je Odbor također apelirao na HZZO da se Baqsimi uvrsti na listu lijekova. Zadarska udruga Cukrići pokrenula je i peticiju podrške koja je u ovom trenutku premašila 40.000 potpisa. Riječ je o dosad najmasovnijoj peticiji za neki lijek, no uspjeha i dalje nema.
- Trenutačno se nalazimo u najgoroj poziciji ikad. HZZO je uvrštenje odbio dva puta i pitanje je hoće li proizvođač predati novi zahtjev. Osim toga, dijabetičari više ne mogu dobiti ni preporuku od bolničkih liječnika kako bi lijek privatno nabavili u inozemstvu. Naime, mnogi bolnički liječnici tvrde da riskiraju velike kazne koje im može uručiti HZZO ako čak i na privatni recept preporuče glukagon bez igle svojim pacijentima – kaže Davor Skeledžija, urednik portala nainzulinu.com i član Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Dodaje da su ti isti bolnički liječnici tražili da se Baqsimi što prije uvrsti na HZZO listu lijekova. Njihovo traženje nije uvaženo, kao ni traženje javnosti i pacijenata, a HZZO je ignorirao i javnu podršku člana Upravnog Vijeća HZZO-a, dr. Daria Nakića. O problemima s glukagonom pisali smo i u ožujku, kad je mlada Riječanka Dragana Padavić počela padati u dijabetičku komu nakon što joj je pukla inzulinska pumpa te joj izlučila golemu količinu inzulina u organizam. Dragani se to dogodilo na radnom mjestu u centru Rijeke, a glukagon u injekciji imala je kod kuće, iz jednostavnog razloga što je bilo pretoplo da bi ga nosila sa sobom, a on mora, kako smo već spomenuli, biti na hladnom. Dragana je zvala hitnu pomoć, no odbili su doći i samo joj dali upute da jede slatku i kaloričnu hranu. Uzalud je pokušavala objasniti da to i radi, ali bez učinka.
Pomoć je potražila i u obližnjoj ljekarni, no nisu joj htjeli izdati injekciju glukagona rekavši kako nemaju dokaza da je ona dijabetičar. Život je na kraju Dragani spasio suprug koji se autom uspio probiti kroz gradsku gužvu i donijeti joj glukagon koji je imala kod kuće u hladnjaku. Kao i u slučaju malog Lea, drame ne bi bilo da je Dragana sa sobom imala spasonosni Baqsimi glukagon u spreju za koji se oboljeli bezuspješno bore već godinu dana.