Te večeri 5. siječnja 2008. godine Kristina Šušnjara, 21-godišnja studentica Ekonomskog fakulteta u Splitu, mirna djevojka kojoj nitko nije znao mana, posljednji put je viđena živa na Triljskom mostu. 'Stopirala' je prijevoz prema Sinju, gdje se trebala naći s nekoliko prijateljica na piću.
Nikad nije prešla tih desetak kilometara, jednostavno je nestala – iako su roditelji ubrzo alarmirali policiju te je pokrenuta opsežna potraga, idućih dana se ništa konkretno nije doznalo.
Tijelo odbačeno u jednoj škrapi
Pronađeni su očevici koji su tvrdili kako je ušla u zeleni automobil sa sportskim 'felgama', no to su bile otprilike sve informacije kojima su istražitelji te rodbina raspolagali. Veliko je pitanje kako bi se ovaj grozomorni slučaj razvijao da se, niti tjedan dana nakon nestanka, nije umiješala sudbina. Kao da netko na višem položaju nije želio da ova tragična priča ostane nerazjašnjena...
Mjesto Donji Dolac nalazi se sa sjeverne strane Mosora i pravo je oličenje surove dalmatinske zagore – više vukova nego ljudi luta krajem, a da nije obližnjeg omanjeg pogona za obradu kamena, teško da bi pokoje auto prolazilo uskom, zapuštenom cestom.
Međutim, sredinom siječnja tim zabačenim područjem šetao je mještanin, umirovljenik, sa svojim psom, koji ga je u jednom trenutku upozorio lavežom na strašni pronalazak – prema riječima svjedoka, tijelo odbačeno u jednoj škrapi na prvu mu je izgledalo kao lutka! Ipak, ubrzo se čovjek uvjerio da je u pitanju naga djevojka te je otrčao do kamenoloma kako bi alarmirao radnike i pozvao policiju: stvari su se od tog trenutka odvijale munjevito.
Ubojica govorio da je Kristina poginula slučajno
Otisci prstiju su pokazali da je u pitanju Kristina Šušnjara, jer je lice nesretne djevojke bilo neprepoznatljivo od ozljeda! Odmah je bilo jasno da je u pitanju ubojstvo, a istražitelji su ponovno krenuli 'češljati' triljskim područjem, ispitujući svaki potencijalni trag pa tako i onu prvu informaciju o zelenom automobilu...
Čini se kako je Luki Pezelju, tada 26-godišnjaku, koji je bio vlasnik takvog vozila, postalo jasno da će policija vrlo brzo doći po njega, a izgleda i da je bio suočen s pritiskom u obitelji – svima je bilo sumnjivo što je automobil dva puta temeljito oprao posljednjih dana.
Tako se predao istražiteljima, priznavši ubojstvo. No, učinio je to značajno umanjujući svoju ulogu. Tvrdio je naime tijekom ispitivanja te rekonstrukcije cijelog događaja da je Kristina poginula – slučajno.
Ukrcao je na Triljskom mostu, međutim nije je vozio u smjeru Sinja već prema svojoj kući, koja se nalazila tek kilometar-dva od mjesta gdje je kasnije pronađeno tijelo. Kazao je djevojci da mora otići po novac pa će i on do Sinja, no to se nije svidjelo Kristini, iako je poznavala Pezelja iz viđenja. Zatražila je da joj stane i pusti je iz vozila, pričao je istražiteljima ubojica. To je i napravio, no djevojka je pri izlasku nezgodno pala na prag od automobila, udarivši glavom.
Pokušao sve kako bi prikrio zločin
Ostala je nepomična, a njega je uhvatila panika pa je, kad je shvatio da je mrtva, djelomično skinuo odjeću i zatim se putem riješio tijela, a odjeću spalio...
Barem je tako tvrdio inspektorima na početku istrage slučaja. Kasnije je prestao govoriti, jer su forenzički dokazi 'ispričali' sasvim drugu priču. Zapravo je stao na osamljeni predio Donjeg Doca pokušavajući silovati djevojku, a kada to nije uspio jer se Kristina žestoko branila, dohvatio je 'francuski' ključ i izudarao je po glavi i tijelu.
Od siline udaraca djevojka je preminula u automobilu. Luka Pezelj je kasnije pokušao sve kako bi prikrio zločin. Uzalud. Osuđen je pravomoćno na 31 godinu zatvora (čime je potvrđena prvostupanjska presuda, iako su se na nju žalili obrana i tužiteljstvo) zbog teškog ubojstva počinjenog na osobito okrutan i krajnje podmukao način te pokušaja silovanja.
Kaznu služi u Lepoglavi, a za koju godinu će imati pravo prvi put zatražiti prijevremeni otpust.