Mnogo puta prilikom odlaska na teren u samom startu bi nam se pokvarilo jedno, a nekad i dva vozila od četiri, pa smo morali pretovariti opremu u druga vozila. Nasreću, imali smo ih šest pa smo se tako krpali. Problem je bio kad smo bili na terenu. Kad se vozilo pokvari, jedini način je vuča, a za takvo nešto postoji izvrsno rješenje za američka vozila - šlep-štanga pomoću koje je moguća vuča vozila bez ikakvog upravljanja.
POGLEDAJTE VIDEO Prvi dan života pod talibanima
Pravo je bogatstvo bilo posjedovati tako nešto. Stavi se mjenjač u neutralni položaj i prednje vozilo samostalno upravlja vozilom koje vuče. Naravno da to nije dio standardne opreme, nego vještim pregovaranjem smo uspjeli posuditi. Od ukupno šest vozila, samo jedno se nije kvarilo, ostalih pet su prošli razne popravke, tako da se nakon četiri mjeseca može reći da smo doveli vozila u ispravno stanje. Kako smo imali zalihe jednodnevnih obroka, Cedevite i Franck kave, dobro nam je poslužilo da sklopimo prijateljstva u raznim radionicama i da nam vozila dovedu u ispravno stanje.
Prilikom jednog prelaska rijeke došlo je do naglog podizanja vodostaja i kako dio vozila nije bio opremljen za vožnju preko vode, motor se ugasio. Dio opreme u vozilu je uništen, ali smo uz pomoć lokalnog stanovništva uspješno izvukli vozilo iz vode. Ubrzo smo nabavili opremu za vožnju preko vode tako da smo naučili nešto novo na vlastitom primjeru. Ubrzo nakon toga je napravljen postupak da se u takvim slučajevima, kad situacija ne omogućuje izvlačenje vozila ili predstavlja opasnost, vozilo uništi ili ostavi.
Sad, nakon 20 godina, može se reći da postoje izazovi koji su trebali biti prepoznati da će dovesti do toga da talibani ponovno preuzmu vlast u Afganistanu. Treba krenuti da je afganistanska vojska prije svega samostalno bila neučinkovita, premrežena korupcijom i nepismena. Ovo zadnje je važno, jer za pojedine dužnosti, kao i rukovanje vojnim naoružanjem i opremom, treba vladati tehničkim vještinama. Brojne su se afganistanske postrojbe, pogotovo snage za brzo djelovanje, prilikom borbenih djelovanja, ako nisu imale mentore sa sobom ili zračnu potporu, predale talibanima.
Prilikom novačenja brojni talibanski borci su se infiltrirali u redove redovne vojske i dijelili im tajne informacije. Nisu uspjeli uvjerili plemenske vođe da im daju obavještajne informacije o kretanju talibana, kao ni motivirati vojnike da brane svoje domove. Trebalo je uzeti u obzir da je 20 godina dugi period i da su mnogi umorni od konstantnog ratovanja te da su pregovori SAD-a s talibanima bez uključivanja lokalnih autoriteta srušili moral vojnika.
POGLEDAJTE VIDEO Što čeka žene u Afganistanu?
Postupnim odlaskom saveznika smanjila se logistička potpora, kao i zračna potpora. Afganistanci nisu redovito dostavljali potrebite zalihe na prvoj crti, tako da su se vojnici jednostavno predavali i pritom su talibani došli do brojne vojne tehnike i naoružanja. Sporazum o donošenju mira Afganistanu (29. veljače 2020.) stavio je talibane u pobjedničku poziciju, srušio moral vojske, a lokalne vlasti samostalno su dogovorile predaju jer su bili svjesni da će do rujna 2021. godine sve savezničke snage napustiti Afganistan.
Do sredine ove godine Afganistanci su se uspješno branili, sve dok im zalihe streljiva i hrane nisu presušile. Najveći otpor su pružile Specijalne snage.
Istovremeno su zemlju napuštali ugovorni radnici, tako da je bilo otežano održavanje tehnike, a ona se kvarila jer su uvjeti ratovanja i vremenske prilike znatno utjecali na ispravnost tehnike. Moderna američka tehnika tako je na terenu postala beskorisna. Bez opreme vojska se nije znala boriti, što je dovelo do zaključka da se ne vrijedi boriti. Gubici su također znatno utjecali na moral afganistanske vojske, procjenjuju se na 66.000, što je znatno više od 51.000, koliko su imali talibani.
Odlaskom Amerikanaca procvjetala je korupcija, kako na lokalnim razinama, tako i u vojsci i policiji. Svaki predsjednički izbori su otkrivali koliko je Afganistan slaba država i koliko se korupcija duboko ukorijenila na svim razinama vladanja. Asimetrični rat, u kojemu su talibani vješto koristili psihološku propagandu u vidu javne egzekucije vojnika, djelovao je na moral vojnika.
Sad je potpuno jasno da su procjene kako je afganistanska vojska borbena sposobna bile pretjerane i da je svake godina njihova sposobnost preuveličavana. Tijekom dva desetljeća u Afganistanu je poginulo više od 3500 pripadnika NATO-a i američkih snaga, dok je 20.000 ranjeno. Više od 71.000 civila izgubili su živote, a više od 3800 pripadnika kompanija koje pružaju osiguranje je ubijeno. Najmanje 2,7 milijuna ljudi prebjeglo je u obližnje zemlje i dalje. SAD je potrošio više od 143 milijarde dolara za rekonstrukciju Afganistana.
Osim toga, međunarodne snage u Afganistan su ušle s ciljem uništenja talibanskog pokreta, a u tome nisu uspjeli. Sad je na vojnim analitičarima da u sljedećim godinama istraže jesu li međunarodna zajednica i obavještajne službe pogrešno procijenili situaciju u Afganistanu.